hrast
moj stari ujo Adam
kako mi se javljao i potpisivao
bio je iz Slavonije iz Spačve iz hrasta načinjen
sav isklesan i čvrst i uporan i sjajan
kao hrastov stol zagrljen suncem
koji mu je u Australiji napravio stolar
naš čovjek Mađar iz Slavonije
dovukao je hrast iz Spačve čudnim putevima
meni nepojmljivim
i rezao ga u stolove i stolice
i stol i stolice za mog uju
bile su nalik na njega na cijelu šumu Spačvu
koju je prebacio u svoj dnevni boravak
da kad sjedne i jede i pije i priča s obitelji
zna da je sa svima uronjen u hrastove godove
da svi okupljeni tada mirišu na šumu kod Vrbanje
i dišu kao ta šuma
mirišu i dišu i lete u nebo kao mladi sivi sokolovi
samo što nebo nije iznad Slavonije i iznad Spačve i iznad hrastove šume
nebo je to iznad Australije
i to mu je jedina bol
sušenje
sušim se
ja sam posljednja zrela smokva pomalo smežurana
izdužena smeđa peteljka
suho smilje i bosilje miriše opojno i zagušujuće
suha trava ne može se više sljubljivati s vjetrom
suho grmlje ništa ne skriva
ogoljela stvarnost suhih grančica
suho lišće šuška šušketavo pod nogama
lomljivo iskidano izrezano
suho bio-gnojivo
polit će vodom da krene u proces truljenja
s oblacima dosadnih mušica
proces pretvaranja uvijek dugo traje
i ima svoje etape
korake na putu iz nečega u nešto
glagolski prilozi
razmišljam kako ću se kada prođe ljeto
otputiti na jednodnevnu odiseju po mom gradu
lagano šetajući navratit ću u trgovinu
svega i svačega
i pitati imaju li sjajne zlatne zvjezdice
ili srebrne
da ih polijepim po plavom zidu male sobe
a možda i žuti mjesec kao jedna krasna primamljiva kifla
onda ću sjesti u neki kafić da odmorim noge
naručiti već nešto i gledati prolaznike
kako se mimoilaze gotovo kao dame na kiši
na slici Milana Steinera
dame ispod kišobrana i ispod šešira
onda ću krenuti dalje pred izloge sa cipelama
ili haljinama
okretat ću ih i možda isprobavati
ali ne zaboravljajući naređenje koje sam si zadala
da neću ništa kupiti
onda ću ući u knjižaru i dugo gledati knjige na policama
možda ću sjesti negdje da ih prelistam
da vidim čija je naslovnica
tko je napisao pogovor ili predgovor
tko je lektorirao tekst
ali nitko ne razlikuje upotrebu
glagolskog priloga sadašnjeg od glagolskog priloga prošlog
vidi se da ti lektori nikada nisu radili u školi
jer bi to naučili zauvijek
