autorka nije prisutna
autorka nije prisutna
njene riječi
oči Mona Lize
prate me
sklopljene ruke
ne očekuju ništa
ne pružaju utjehu
dopustila bih nagonu da vrisne
ali to ih neće oterati
autorka nije prisutna
sve te promocije
prozivaju ime
likuju
mlataraju knjigom
bojim se da će se riječi prosuti
kao u animiranim filmovima
vijaju knjigom
hvataju slona u prostoriji
poglavlja nemaju pristojna imena
moderne domaćice se zgražavaju
meni je konačno udobno.
sjedjeljka sa ličnim duhovima
volim da slušam kako puca staklo
i sve se vraća u prvobitno stanje
komadi
ko mari
kapilari
kao korali
pucaju
volim trajno nepopravljive stvari
privatno groblje
sjedjeljka sa ličnim duhovima
keks i čaj
čitam značenje riječi minimalizam
stresem se
nastavljam da listam rječnik
i ne pronalazim se tu.
neko je zalijepio slinu ispred lifta
majka će mrzjeti ovu bilješku
ona voli samo lako štivo
zapisuje nove recepte
a ja stalno prepričavam
kako su mi ugradili šipku u nogu
prvi put sam se osjetila čipovano
počela da gutam knedle
osluškujem dolazak kraja svijeta
i dišem duboko ne bih li ugušila paranoju
ovih dana vlada oskudica putokaza
google maps ne može da me locira
iako sam robot na baterijama
neko me je vrtio u krug i pustio
hodam dezorijentisana
neko je zalijepio slinu ispred lifta
stoji tu već mjesecima
uporna i stabilna
više nego što sam ja ikad bila.
utroba sređene zemlje
na ulasku u Austriju
vjetrenjače trepću
crveno-crno
crveno-crno
krvotok
sinhronizovanih vještačkih zvijezda
da li tako izgleda utroba sređene zemlje?
nikad niko nije umro u Beču
Klaus (20) umjereno uzima drogu
umjereno pije
noću ide kući uberom
u metrou
ne priča sa strancima
metro je crkva
tamo svi govore u sebi
osim ludaka od kojeg okreću glavu
on je svačiji prijatelj
ali priča isključivo s bogom
bogu je neprijatno
on se smješka dok ne izađe na sljedećoj stanici
Klaus (50) sve češće radi analize krvi
svjestan da je umiranje preskupo
ne može da priušti slobodne dane
Klaus (80) je na težim drogama
broji dane i vagone
danima i vagonima unazad
pa se zbuni i krene iz početka
smije se blago i zahvaljuje
kad mu ustupim mjesto
volim da gledam
njegov veliki nos
i slutim njegova nedovršena posla
ali on ima vremena
ima vremena
ima vremena
jer niko
nikad
nije umro u Beču.
rendgen perspektiva
svijetla
noću
ocrtavaju rendgen grada
s deset hiljada metara
najbolje se uoče
ožiljak ispod koljena
izgubljeni ključ
prišiveno dugme na bluzi
na kojoj su uočljivi tragovi suza
i mrlja od kečapa
ne pričam o gradu
u kojem boravim rijetko
koji nikad nijesam ostavila
nosim ga na cipelama
kao što očevi plešu
s ćerkama na stopalima
ja plešem s tim gradom.