Zvono:
I čemu kapljica
sada klizi niz tanki list,
Nakon višesatne kiše
toneći u već vlažnu zemlju.
I čemu drhtanje tla
zemljotresa,
Nakon što toliki sabraćaj prolazi
ravneći već truhlu zemlju.
I čemu slučajan
znojavi dodir,
Nakon godina milovanja
okrećući već rasplesanu zemlju.
I čemu posljednja
pogrešna nota,
Nakon cijele pjesme
odsvirane već tihe zemlje.
I čemu kraj
savršene knjige,
Nakon tristo,
četristo, petsto
pročitanih stranica
ispisane već okrugle zemlje.
I čemu crni mrak
odspavanog dana,
Nakon minuta, sati,
gubeći već prljavu zemlju.