KADA ZASJA MJESEC I ZASVIRA NOĆ
Volio bih žarko da napišem pjesmu
Možda upravo ovu noć.
Osjećam nešto nevino i čisto
U tmini što će doć.
Dopustite mi stihove kapetane –
Da milosni budu.
Nek moji usklici tiho žanju nebo
Dajem riječ za ludu.
I neka se bilo i neka se bude
Strepnja, život il smrt.
U daljini vidim zvijezde plaču
Pjesnik je u ljubavi škrt.
Malo tko će reći – ubijmo Barabu;
Pravda! Srce pjeva.
Pred jutro, daljinom koraci se gube
A tišina muklo sijeva.
Žao mi dođe zbog potraćene noći
Nit stiha nit rime.
Rijetko da sam išta uspio reći
Kratki su sati, jalovo ime.
Vrijeme je za odlazak pjesmo moja
U pećine, spilje.
Zar ne znaš sve se vraća pa tako i noć
Umoran sam, oči pomalo škilje.
Volio bih žarko da napišem pjesmu
Možda upravo ovu noć.
Osjećam nešto nevino i čisto
U tmini što će doć.
IZNAD SVIJU, IZNAD TEBE
Napustio sam teške riječi
I odao se miloj samoći
Jer više stvarno nema potrebe
Da te vrijeđam svojom prisutnošću
Budi slobodna i bez uhoda
Sretna, vesela i razigrana
Jer doći će dan dušo
Kada će se netko poigrati i s tobom
A ti ćeš tada zaplakati
I sjetiti se noći
Kada si za nekoga bila
A sada više nisi ni za koga
Pa niti za sebe samu
BOMBARDIRANJE JAVNOSTI
klizni polako
britvom po vratu
cijedeći oštricu
potezima umjetnika
i ne puštaj traga
neka blistaju vene
ti cjevovodi prljave krvi
što salijeću snove
poput bombardera B – 29
neka misli pobjegnu
iz gradskih kafana
u ruralne krčme
i pod vrećama punim žita
neka osjetim svu težinu
koju čovjek podnijeti može
tako smo malo
uistinu ništa
zarobljeni u kaveze
kockice i trokute
naših naizgled
liberalnih načela
ali što je to načelo
možda pravda, norma
kruna satkana od trnja
križ
načela su oni moralistički romani
svakoga od nas
ono – na / čelu –
je formalno tako majušna
a sadržajno tako beskrajna
na prvi pogled nevina
neznatna riječca
laž
NEKI GRADOVI, SAMO NEKI UISTINU
Neki gradovi očaravaju svojim snenim licem
I toplinom mame sve čežnje srca
Postoje gradovi tako neizmjerno bliski
Tako proljećem radosni, tako primamljivi
No blisko nije isto što i blizu
Čini se često da blisko spada među najdalje
Ono gaji tople zore, meke ruke, ljubav
Ali što je ljubav bez blizine
Samo trag što nebom blijedi
Mala mrva bez ideje o lukavstvu
