SKAKAVAC NA RUKAVU
možda si me sanjao kad si bio klinac
pucao iz malih plastičnih vojnika
u razgovore odraslih
postavljao bombu u dnevnu sobu
da raznese nijeme ribe
možda si me zamišljao
kako u drugom gradu
pažljivo hodam zamazanim fugama
nervozna da me netko ne vidi
prije spavanja zatvaram sve ladice
brojim na prste
koliko ima rubova krugova pregiba
jedan dva tri četiri
opet ispočetka
sedam je čaroban broj
čuva me od straha
da će me manje voljeti
ako sam neuspješna
OPTIMIZAM PAMĆENJA
najdraže ljeto:
ono na Ižu kad sam imala devet
bez struje i vode
u kući na kraju svijeta
naučili su me kako da skačem na glavu
s pramca malog broda
beskonačne partije Una
spavanje u hladu pod borovima
kladili smo se koga će više izbosti ose
mojih 11 uboda
Pirova pobjeda
rekla si da krivo pamtim
da ništa nije bilo tako
smrad po kanalizaciji
ružan ulazak u more
ježevi i svađe
pokušavam lažnim sjećanjima
zatrpati pukotine
već tada vidljive
kao da vodu nalijevam u more
kao da plastelinom krpam beton
kao da pijeskom oblažem kamenje
kao da flastere stavljam na unutarnje krvarenje
volim popravljati ono čemu nema spasa
LJUDSKO TIJELO JE 60% VODA
prvo ljetovanje bez mame
brisali smo suze
u kuhinjske ubruse
potrošili sve maramice
nikad ne bi očekivali
da toliko tekućine stane
u tri ruševine
kako je moguće osjećati
toliko gubitaka
za ljudima koji su još živi
pronašla sam zdjelicu kod oraha
godinama čuva
tajnu dječje bespomoćnosti
ispod trulog lišća
voljela bih da su nas u školi
naučili kako se tuguje
a možda
postoje neka mjesta
na koja nikad
ne bi ni trebali doći