Djevojka koja na koncert ide sama Djevojka koja na koncert ide sama Crne kose u paž Probila je laktom prostor Zauzela mjesto Mahnula jednim pa drugim Kukom Kosu je uvaljala u dim Cigareta svih onih Koji su ih trebali Da zabave ruke Da se zagriju A ona Sama Praznih ruku Kukove je zagrijala u ritmu Koji je bio samo njen Digla je ruke visoko Izbila čašu iz šake Ženi iza nje Punom petom Debele čizme Zgnječila je prste Momka koji pleše s pivom Ruke je raširila I njima zaklonila prostor Onima koji su stajali lijevo I onima koji su plesali desno Djevojka koja ide sama na koncert Nije znala riječi nijedne Pjesme Usana zatvorenih u užitak Ukrala je glazbu Svima koji su za koncert bili Imalo spremni Prepoznati cvijet Nikad mi nitko nije rekao Kako se zove Ovaj ili onaj cvijet Koliko je duboko more I visok Najviši vrh Biokova iznad moje glave A opet sam to more O kojem ništa nisam znala Poznavala više nego svi ti ljudi Koji su imali potrebu Svemu dati imena Za mene je more bilo kao Mater Ni o njoj nisam puno znala A kraj nje je uvijek bilo Kao da sama sa sobom stojim Isto je bilo i s brdom iznad moje ulice U koje me ona uvijek vodila u šetnju I na kojem smo pričale o svemu Nikada o brdu Jer ono je bilo kao kuća O čijim zidovima i materijalima Nisam nikada mislila da moram išta znati A opet sam za kuću znala Da mi je dom I da nijedna kuća Nigdje daleko u svijetu A čak ni puno bliže Nije kao moja Tako danas dok hodam Vidim cvijeće koje prepoznajem Iz tih ranih šetnja Kad sam još uvijek hvatala Njezinu ruku I nijednom ne znam ime Samo miris A svako od njih kao da je moje I mamino naravno I pomislim bi li trebala naučiti Njihova imena Latinske nazive Gdje rastu i u koje doba Ali ja radije prođem Jer i jedno i drugo Smo tu Svejedno Kad te poljubim Kad te poljubim To traje tako kratko Jer ničega u poljupcu nije ostalo Bio je satkan od iskre Koja je letjela po ovoj sobi Zagasito bojala zidove I sve drugo u njoj poništavala Takav je bio naš poljubac nekad A sada Sve drugo u ovoj sobi je važnije I on je zato kratak Slab i suh Jer nema više Čime da se napuni Sama Danas sam ustala sama U muk stana Samo se kroz prozore Prigušeno čuo Žamor ljudi što su krenuli na plac Bili su dovoljno daleko Od džezve u koju sam Ulijevala vodu Kao da ulijevam rastopljeno zlato Stajala sam pored nje Sve dok nisam vidjela prvi balončić Nisam uzela ni mobitel Samo ja i džezva Bez ijedne smetnje Koja bi mogla omesti Taj sveti trenutak pravljenja kave U kojem ponekad Vidim čitav svoj život Spleten oko njene ručke Koju oprezno hvatam Izlijevam kavu u šalicu Udišem miris Drveta Čokolade i badema S njom sjedam Na prazan kauč Pas još spava Svakim gutljajem Milujem svoje misli Koje ona budi Svi se bude Odložim praznu šalicu I opet se zaboravim Sve do idućeg jutra Kad se opet sretnem Samo ako ustanem Sama Uži izbor za nagradu Na vrh jezika 2023.
