KESTENOV CVAT
aleja kestenova
vjetar prosuo kestenov cvat
hodam po njemu kao zvijezde
po crvenom tepihu
evo napokon mogu reći
da je i moj put posut cvijećem
mogu da se uobrazim
i zamislim da sam važan
grozdast cvat prebirem na dlanu
bijelu podlogu šaraju male crvene tufne
sve odiše skladom i ljepotom
usporedbe radi stavljam ga uz grozd grožđa
grozd je okrenut nadolje na peteljci visi
kestenov cvat stoji uspravno onako muški
(tako ga i zovu)
ženski cvjetovi – sramežljive djevojke
kriju se u pazuhama listova
kad sam izišao iz aleje kestenova
okrećem se i gledam
raskošne krošnje – mladenke u vjenčanicama
njišu se i mašu
svima za čije se oči lijepi ljepota
svima pa i meni
(5.5.2018.)
GOLUBOVI NA TRGU
oko glavnog trga u gradu ogrlica kafića
hladan zimski dan u njih stjerao ljude
golubovi aterirali na krovove okrenute toploti
i perju njihovom zubato paše sunce
nekoliko jata je tu polijeću i dolijeću
kad golubovi slete na trg
baščaršija golublja oživi
doduše ovdje nema kao u sarajevu šalica žita
nema ni turista da ih kupe i prospu
pa kad golubovi na zrna nasrnu
da u krasnom kadru selfije opale / snime
portret svoj u džepu ponesu
sjedim i gledam – na trg jata slijeću
kad jedno jato sleti prethodno se podigne
odleti
tako su se ovdje u minulih sto godina
nakon krvavih ratova
pet puta smjenjivali sistemi i gospodari
i trgu mijenjali ime
(23.12.2017.)
SNJEGOVI DALEKOG DJETINJSTVA
ovo nisu odlomci iz života slavnog pisca
avanturiste
ovo nije podnožje snježnih obronaka iz afrike
ovo nisu snjegovi kilimandžara
ovo su domaći bosanski snjegovi
snjegovi mojih planina i kotline moje
nekada idilični dragi puni igre i radosti
nekada surovi divlji
snesu debele minuse zalede žile
u mom djetinjstvu mehanizacije nije bilo
nit zimske službe nit zimske opreme
lopata je bila značajna i važna
tada su i zime bile zime snjegovi snjegovi
zapušu bure neke burne
smetovi zametu pute
ubogo seosko đače kao na filmskom platnu
od kuće do škole (omiljena pismena)
prti snijeg
iznad tragova vučjih šapa šapće molitve
da se susret sa strašnom zvijeri ne dogodi
u školi peć žari i pucketa
majka s borama i brigama
proviruje i čeka povratak iz škole
pokisle halje vješa kraj šporeta
i obuću mokru
drago lice njeno i lik kao da sad uživo gledam
dok snijeg mahnito zasipa i vije
poput snjegova dalekog djetinjstva
(23.2.2018.)
PJESME I PJESNICI
muji musagiću
pjesme tvoje se prostiru na sva doba godine
a kao da su stalno u proljeću procvale olistale
umotane u bogate ukrase epiteta
moje su u nekom drukčijem godišnjem dobu
u kasnoj jeseni stablo golo bez lista
tvoje se pjesme prostiru po ogromnom prostranstvu
po dubinama tla po nebeskim visinama
po svim glagolskim vremenima
moje čvrsto uže za zavičaj veže
za čovjeka doduše a čovjek je kažu u središtu univerzuma
pa mi to dođe kao neka utjeha
da mi je mujo biti lijepak za koji se lijepe lijepe riječi
pa da te riječi u nizove povežem
i da mi pjesma kao tvoja svijetli i teče
no
riječi bježe od mene neće me
kao ribe mamac nevješta ribiča
ti bi znam za njima u potok i rijeku zaronio
u virove i slapove u jezera i mora u atlantik i pacifik
pa maštom i rukom opipao i dodirnuo
svijet vidljivi i nevidljivi
floru i faunu zvijeri i čovjeka
prevalili smo kraj umornog vijeka i
evo prešli smo rijeku
umorno i sumorno mi je mujo i ovo novo
prigušilo je svjetla nade iznevjerilo očekivanja
kad bi se pjesniče na gole grane mojih stihova
preselili epiteti iz tvojih pjesama
krošnja bi zablistala postala raskošna bogata
priča u svom hodu ne bi tako hitala ka svom kraju
bojim se mujo da moje grane ne bi izdržale
stihovi moji nisu na ruho raskoši navikli
vjetrovi jezive jeseni sve bi otpuhali i pomeli
pa bi opet na kraju stablo ostalo golo
godine u topotu i tutnju sad smo stari ljudi stari pjesnici
niko nas više nigdje ne zove ni u svatove ni u ratove
ni na pokope ni na slavlja porodična
sve rjeđe – svjedoci smo – ni na književne večeri
neki novi zeman neki novi običaji
(4.10.2017.)
