JAZOR NA SLICI
za uspomenu na djeda
vlasnik jednog kafića naručio sliku
na slici – djed njegov težak
željezni plug s dva upregnuta konja
njiva i brazde
slikar je dugo i savjesno slikao slikao
pazio na svaki detalj
(najteže je raditi sliku po narudžbi)
kad je sliku donio vlasniku
sa zida kafića
bljesnula je ljepota ulja na platnu
oko nje se okupile radoznale oči
sviđala se svima
jedno oko ipak uočilo je nedostatak
nema jazora / razora
brazda je počinjala s ruba oranice
prema sredini – na razor / jazor
a ne od sredine prema rubovima – na sklad
slikar je uvažio primjedbu
kroz sredinu oranice
kao razdjeljak što balansira dvije strane glave
kistom zaorao plitki kanal – jazor
otklonio nedostatak udovoljio mušteriji
nekada u mom djetinjstvu po jazoru se sadile
tikve i grah rasla slatka trava – slatkovina
brali smo je i davali janjcima
janjci su uslast punili i nadimali
mlade trbuščiće
na mlijeku i slatkovini brzo su rasli
i debljali se
za klanje
30.3.2018.
KAMENI SIFON PONORNICE*
duga suša ljetna
isušila korito rijeke
obale žedne ispucale
vrijeme idealno za istraživanje
kroz kameni sifon ponornice
ulazi kamera u utrobu zemlje
(nautilus ispod sueske prevlake)
speleolozi se mukotrpno veru i provlače
kroz kamene tjesnace
male pećine posluže za predah
potom kamera ide dalje dolje
negdje duboko kao u bajkama
ukaza se ogromna pećina
u njoj jezero (površina za dva nogometna)
koje ne zna za izlaske nit zalaske sunca
u njemu žaba ne skače na mjesec
iznad jezera svod / kupola od litice
oko vode pješčana obala
na nju evo prvi put staje ljudska noga
umjesto bajkovitog blaga u pećini
stalaktita i rijetkih endemičnih vrsta
u oči kamere nahrupi sve što je voda donijela
ili dokotrljala sa svjetla dana – komadi plastike
dijelovi auta krhotine i olupine
(kako na zemlji tako i pod zemljom)
kameni sifon s mnogo tjesnaca i prepreka
spušta se od jezera na niže etaže
na najnižoj – svjetlo na kraju tunela
kad mine suša
i kad se vodostaj jezera podigne
iz utrobe s izvora pokulja druga rijeka
*Ponornica Šujica u Duvanjskom polju
2.2.2018.
PTICE KO PTICE
u srcu malog toplog doma
u dnevnom boravku
o zid obješene žičane krletke
u njima kućni ljubimci
ptice pjevice
hranim ih i pojim
mazim i pazim
krletke s pticama često na balkon iznesem
odem pred kuću pa ih dugo
milujem pogledom dozivam
mašem
no ptice ko ptice
šute i pate
kao sužnji tužni na šumarak motre
visoko u zanosu šaraju nebo
i
lete
lete
15. 3. 2018.
BLIZU A DALEKO
nekad se razdaljina mjerila korakom
stotinjak koraka do prve kolibe
pripišaj hoda do mora
cigar hoda do najbližeg susjeda
lula dima do susjednog plemena
(iz plemena dimi i lula mira)
razdaljina se mjerila i konjskim koracima
kasom i galopom
potom vožnjom na točkovima
biciklom vlakom autom
slično je bilo i na vodi
od splavova piroga i čamaca
preko galija antičkih i srednjovjekovnih
do brodova na razne pogone
narastale milje talasalo more
razdaljina se mjerila i dometom puške
na puškomet kuća od kuće
selo od sela
i zrak je imao svoja plovila
od krila ptice do krila dedala
od aviona do svemirskih letjelica
internet je danas pok(o)rio svijet
čudesni izumi u službi čula i čovjeka
daleko a blizu blizu a daleko
razdaljina kao od srca do srca
18.4.2018.
SREDINE I LJUDI /
KRUŽNICA ŽIVOTA
ljudi se ugnijezde u sredine
u boje sliju u mirise u tlo/crte njene
na svojoj koži i ispod utisnut okoliš nose
pojedinci nadrastu svoju sredinu
košulja podneblja postane tijesna žulja
pa se otisnu u bijeli svijet
i odu daleko daleko pod neko hladno tuđe nebo
no i kad su sigurni da su se od rodne
dovoljno udaljili
ona zagrebe podsjeti da je tu negdje
pritajena i šćućurena
duboko u grudima
suputnik vječni i supatnik
teško se oteti od rodnog i rođenog
od zavičaja
na kraju puta poput neodoljivih sirena
itaka odiseja doziva i mami
kad lađa lutalice u luci itake pristane
magla prekrije zaveslaje i korake
spoje se linije kružnice života
sve to izgleda – kažu nihilisti
kao jedna velika nula
28.3.2017.
