PRILIKA
U hramu predatora
šetnica za krhke je zatvorena,
godinama pričaju o njenom preuređenju.
Njihov se promatrački nemir zamrznuo u strahu,
oni traže dopuštenje za svaki novi korak
i opravdanje za slijepu odanost.
A onda plaču za izgubljenim tragovima
kao da znaju što bi učinili da se ponovo nađu
na prašnjavom putu upozorenja.
OBITELJSKA
Ovi su ljudi preglasni,
a ništa ih ne čujem, ne čujem ih ništa.
Njihove su oči velike i krvave.
U njima bljeskaju zubi koje su posudili
od bake kojoj se osvećuju,
gnjaveći nas.
Njihova su imena puštena u dim
Taličnog Toma.
Što se to mene tiče.
Nema ih na ovom brodu
na kojem s Natkom i čivavom
putujem… koalama na čuvanje.
GUTANJE ILI GUGUTANJE
Danas u podne
objesili su tvoj karakter
iznad linije manjeg otpora
čisto da se spase
od mučnine
i odjave svoj glas
iz svratišta melankolije.
DA ZNAŠ
Ti se mene odričeš,
sramom truješ strah,
a ja bih da me
voliš i sad
kad si prehladila strast,
pojela ljubav i izdala nemir.
Ne divljaj iz hira,
ne spašavaj imidž.
Ja sam i dalje tvoja,
šepava poezija.
BOK
Idem,
samo da ugasim svjetlo i poljubim psa.
Idem,
noćas smišljam scenografiju za film iz sna.
Idem,
daj mi ruku, prisloni usne na moj vrat,
da zaboravim kako kuca sat.
Tik tak, tik tak, tik uz mene, baš tak.
Tik tak.