PJESMA JE VIDJELA
za Selvedina Avdića
Evo trnim nad slikom egzekucije
Federika Garsija Lorke –
Streljački stroj
Od dva je vojnika
Sa suđenikom pred zidom
Lorka je u bijeloj košulji
Podvijenih rukava
Dok recituje
S pesnicom dignutom uvis
Kad se povuče
Linija pod lenjirom
Dužinom streljačke cijevi –
Putanjom metka
Jasno se vidi
Da dželat
Ne nišani u srce:
On cilja vatrena pjesnikova usta
(2020)
TIŠINA STVARI
za Džengisa Redžepagića
Otac ga je tjerao da za stolom
Govori samo naški
Bratu se to nije sviđalo
I zato je odlučio
Da zanijemi –
Postao je marljiv:
I crtao
Mrtvu prirodu:
Upornu tišinu stvari
Sada kad brata nemam
Ustvari kad se utajim
Nad crtežima –
Pomislim:
U šutanju tom i vrijedilo je biti
(2020)
VITRUVIJEV ČOVJEK
za Stjepana Filipovića
Sobik nad ulicom sad je radnja
Ko sve što nije upamtilo rat –
Momče komšijsko nabija
Lutkama ispod strehe
Omče na vrat
Lutke i lutkani
Ovješani taje prkosni
Kao onaj Vitruvijev čovjek
Njegovu sliku
Predsmrtnu petòkraku
Otac u školi drži iznad česme
Žedni
Koji se đaci sagnu
Da piju: tu se Stjepanu poklone
(1995-2020)
SPRAM NEBA SÂM
za Zlatka Pakovića
Kada dođeš u takve godine –
To se najbolje vidi
Spram neba:
Sem zvijezda –
Sve ti daleko postane:
I kuća
Koju ne napuštaš
I drum kojim ne kračeš
Kad dođeš u takve godine:
Tu gdje se
Nikako ne zastaje –
Staneš ko da nekog očekuješ
(2019-2020)
JA SAM TI
za Ljuba Čupića
Pitaš da li znam šta je vrijeme:
Ne znam – to nije
Za čovjeka
Valjda
Onaj koji to zna
Usavršio je načine
Opstajanja u vječnosti
A ne umijem ti ni objasnit
Zašto mi je glava
Prazna
Moj drugu
Ti duho dolazećeg:
Ja sam umro davno –
I poslije mene trajem kroz tebe
(2019-2020)
