Arabeska
Mnogo je stvari o kojima ti nikada neću govoriti
kako se ljeti rasipaju jutra po Pelješcu
i postoji tajno mjesto gdje uvijek je hlad
tamo zakopam tugu
na sigurnom da je do večeri
Naučila sam imena svih vjetrova
jutrom ih zazivam
maestral kad sam sretna
tramuntanu kad me boliš pod rebrima
jugo za sve što sebi ne znam oprostiti
nikad ti neću o tome govoriti
I kako sam misleći na tebe pala preko vesla
u maloj barci
i do kraja ljeta gledala kako mi se na butini
mijenjaju boje modrice
uvjerena da će uskoro s njom izblijedjeti
i svaka misao o tebi
Neću ti reći ni da postoji uvala
zaklonjena od pogleda
gdje se ljubimo dugo
i zatim puštamo da nam gola tijela plutaju
na blještavoj koži mora
Niti kako je zaboljela ta fotografija
s neke druge plaže
s nekog drugog poluostrva ovog istog mora
gdje se na tvoju preplanulu ruku
i jedva primjetne arabeske zgrumenjene soli
oslanjaju koljena druge žene
