Niti
To su niti što ušivamo
u tkivo svijeta
one i ja
moje prijateljice
ispuštajući onaj duboki uzdah
skriven pod dijafragmom
učahuren pod dojkama koje odbijaju stajati uspravno
još davno
pred ogledalom u kojem se naše tijelo
pokušava utisnuti u zadate okvire
Onaj uzdah kojim smo prešutjele
svo ovo vrijeme
savršene majke
podatne ljubavnice
izvrsne kuharice
I možda samo nekada
kad noć je gusta
kao čokoladna krema
preljevena preko omiljenih kolača
ispustimo koje slovo
da otupimo oštricu
što već pod rebrima živu ranu pravi
I ne slože se ta slova u riječi
jer uši i nisu navikle na taj zvuk
Možda neko slučajno budan u taj krhki sat
na putu do kupatila
možda taj neko, tvoj muž, otac, brat
pomisli da negdje zavija vuk
Dok vjetar već u našim ustima brusi zube u bisere
za savršen osmijeh za porodičnu fotografiju
i možda upravo u tom trenutku odlučimo
ispričati našu stranu svijeta
Tanka nit, sitan vez