Ovako je govorila moja majka
Ti si Ciganka. Uvijek vučeš gomilu vrećica sa sobom, tegliš. Spavaš sa svojim stvarima. Poslažeš te lutke oko sebe, duž sebe. Ne možeš se u snu ni okrenuti tako opkoljena. Vječito poderana pa zakrpana. Čučiš pod stolom s nožem u ruci. Ne plaši se, ja sam tebe ukrala njima. Sa mnom ćeš ostati djevojčica, to će se vidjeti po tvojim noktima. I kad srčeš sok kao da ti je posljednji, tako tamna i moja, uvijek ćeš biti na pola puta da me pljusneš pa zaplačeš. Tako drska u mojoj odjeći, moja. Gledaj dječake kako su sitni i puni srama. Pokaži im svoje nokte.
Ovako prešutim Suki
Ispreplićeš noge u pletenicu jer ne znaš što ćeš prije učiniti u svojoj osunčanoj kući. Prvo ćeš objesiti veš, odnijeti ga na zrak. Ti si ja, to je prvo što ćeš napraviti nakon što se raspleteš i preuzmeš kuću. Prije nego što te sunce proždre. Potom ćeš hodati sobama i poravnavati. Tvoja kuća je puna predmeta koje moraš dodirnuti. Neke od njih u sebe staviti.
Poslije ćemo sjesti uz kavu i ništa nećemo moliti.
Grudi moje tete
Lijepe, mekane, velike. Volim ih gledati, dirati, u njima se gnijezditi. Mima, ja te volim, kažem svojoj teti i sad kad je nema, kad sam odrasla žena. Vraćam se njezinim grudima kad mi treba mir, komadić šutljive obitelji. Diram ih vršcima svojih tankih prstiju. Pitam se može li i ona zagnjuriti u njih kad joj treba tišina. Ona ima rudarske prste, grli me njima, mazi po glavi, smije se svojim plavim očima, šuti. Sva utjeha teče iz tih grudi, nas dvije u blagovaonici, tapete koje imitiraju drvo, kućni miševi koje treba potamaniti, mali stol, moje male ruke, onkraj dana. Stiže maštanje pred san. Stižu raže plahtarice.
Fotografija: Tinybizz
