• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Silba Ljutak: Kuća na otoku (izbor)

Autor/ica: Silba Ljutak
kuca na otokunagrada goran za mlade pjesnikepjesmepoezijasilba ljutak
Objavljeno: 18.04.2025

Podlaktice

moja Mama koristi kemijske pripravke
kako bi s ruku uklonila
sve ono što nije ovdje i sada

otočka kultura ju je prozvala
plahim vukodlakom u ljudskim riječima
dobro skrivenom opasnosti
za sve one koji zatvaraju svoje životinje

više volim mačke nego pse
odgovara na prvo provokativno pitanje
uz običajan razgovor
o tome što je i kako običaj
pri posvajanju neke druge četiri noge

one dišu i jedu
dišu i spavaju
dišu i postoje
dišu

više voli mačke nego pse
jer otočka kultura
više voli
naivne od prepredenih lutalica

i ona diše
diše i jede
diše i spava
diše i postoji
diše i komprimira se kao da širinom glave
mjeri može li se progurati do velikogradske četvrti
gdje mačke koje voli više od pasa
ne vide što je i kako
pogrešno s njezinim podlakticama


Otkaz

moja Mama je svoj prvi otkaz
dobila u dobrotvornoj radnji
za spajanje vulkanskih privjesaka

šuplji sa svih strana
mogu se umočiti u njezine obraze
pognute prema tlu
i kalifornijskim glistama

ona je jedan funkcionalan zglob
bez nepotrebne vode
u svojim člancima
svojeglavim
pa se može izvrnuti i smočiti
u svakoj trodimenzionalnoj lokvi

morala je isprazniti svoj ormarić
za čiste bijele potkošulje
i predati ključ onome što dolazi nakon
također u bijeloj potkošulji
ispod uniforme ispeglane na crtu

vrijeme koje dolazi nakon
je isto toliko svojeglavo
ne isto
to ne postoji
dvije količine nikada ne mogu biti potpuno iste
vrijeme koje dolazi nakon
je skoro isto toliko svojeglavo
pa će svoj jedan unutarnji rub
ostaviti neispeglan i mokar


Pismo

mojoj Mami je njezina Mama
uvijek govorila
da je svijet jedno opasno mjesto

svijet počinje u moru
između njihovog Otoka
i obale za preradu plivača
kad ih nemani s početka tog svijeta
povuku za peraju
prerađenu od nestalog Oca
koji je isto tako mislio da zna plivati

moja Mama je svojoj Mami odgovarala
da se ona ne boji
ni morskih nemani
ni tvornica s visokim dimnjacima

samo onoga što će se dogoditi s krticama
kad ni Otok ni obala
više ne budu imali ni jedno stablo

svijet je opasno mjesto
jer je za jedan list papira
potrebno stablo od dvadeset godina
a taj list može dati samo dvije osmrtnice

s jednim stablom odlaze
dva djetlića
deset kilograma korisnih kukaca
i inicijali jedne velike ljubavi

mojoj Mami je njezina Mama
uvijek govorila
da je taj opasan svijet može ubiti
čak i prije njezinog vremena
a dug život znači
svakodnevni odlazak u trgovinu
pa spavanje po najvećem Suncu

moja Mama je svojoj Mami
prije odlaska napisala
da ona ne mora živjeti dugo
ali da će ipak pokušati
nije cijeli svijet tako opasno mjesto


Knjiga

moja Mama naručuje stručne knjige
u paketima od nekoliko istih primjeraka
svaki put kad umre jedna knjižara

čita ih u tvrđavi od jastuka
gdje će liječiti moje bolesti iz mašte
poprečni prijelomi niže od zdjelice
mogu se pretvoriti u nasip
na sjecištu prošlih i budućih vegetacija

zoološki vrtovi nastaju iz prašuma
prašume iz listopadnih šuma
listopadne šume iz niskih šikara
niske šikare iz travnjaka
travnjaci iz plodnog podmorja
a plodno podmorje iz jedne modrozelene Alge

tako govore evolucijske enciklopedije
tih nekoliko istih primjeraka
s tvrdim ili mekim uvezom
i otiskom mojeg prsta

palac
ravan
s nekoliko bijelih dlačica
ponovno će narasti iz Alge
koja sada moram biti


Vrata

moja Mama ima obrve na svoju Mamu
spojene pri korijenu metalnog okvira
da bolje raspoznaje
koliko su mi stabljike udubljene

ja sam njezin spremnik za ključeve
i sve izgubljene stvari

često ih zaboravlja
pa razigrana Mesožderka

muhama koje svojom voljom
upravo nahranjena i u dobrom društvu
nikako ne bih na prepad progutala

gradim spojnicu s teškim vratima
ako baš njihov ključ
odluči ostati još samo jedna
izgubljena stvar


Pčela

oprosti mi Mama što sam pčeli
u turističkom obilasku naših života
na njihovom početku
sada negdje u sredini
prema dalekom kraju
povjerila tajnu svoje unutrašnjosti

moji prsti su vitice Jabuke
kovrčave žilnice s ni manje ni više
nego jednako plave i crvene boje
na bijelom papiru

na tom početku
koji se dogodio upravo nama
bez krvi
samo zemlja
i cjepivo protiv biljnih ušiju

oprašila je ovu sadašnjost
i odletjela do sljedećeg grada
negdje u njegovoj sredini
bliže prema ubrzanom kraju
koji se sigurno neće dogoditi nama



Nagrada Goran za mlade pjesnike (2024)




 

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Silba Ljutak, poezija
Silba Ljutak, poezija, poezija

Autor: Silba Ljutak

Silba Ljutak, dvije pjesme
Silba Ljutak, dvije pjesme, poezija

Autor: Silba Ljutak

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić