Prije ulaska u Treblinku
Dvadeset minuta
Prije ulaska u Treblinku
Pokušavao sam ti
Pokazati nutrinu dana
Kada sam te sreo
No noge iznenadnog obješenika
Gurnule su moja ramena
I pali smo na rub vagona
Sljedeće čega se sjećam
Slap je krvi koji mi se
Slio niz desno oko
Pred nama se stvorio
Sortirni trg prepun
Kofera
Vidio sam tvoju crvenu kosu
kako skače oko moga čela
I upija krv s vrha tjemena
Vidio sam luster
našeg starog kazališta
I u kiši
Odnijela si me ispred
Kulisa zakrčenog podija
I zaplesala sa mnom
Čudan trokorak
Na pjesmu o ljubavi
S njemačkog radija
Ples je trajao satima
Po poljanama
Po barakama
I ugašenoj peći
Ujutro su pokraj nas
Ležali raskolačenih očiju
I cijanidom nahranjeni
Trojica
U pet sati ujutro
Luster je pao
I mi smo izbjegli
Strašan prasak
Krupnog kristala
I zagrizli u taj kraj noći
Tvoj crveni pramen
Pratio sam između
Piramida kofera
Nisam čuo
Ni krikove
Ni naredbu
Ali osjećao sam zemlju
Kako urla
U valovima
I ispušta plinove
Pijeskom posipanih trupla
I onda sam
Odnekud vidio kako držiš
Ruž kojim želiš osvježiti lice
No tenkovski motor
Plinske komore zaglušio je poziv
Sliku stopio u udarac
Tijela umrlih
Koja sam morao
Odvesti
Tvoj crveni trag
Tražio sam
Blato, krv i crvi
Kao nova smjena
Ispred niske zgrade
Likvidacija četvrta il peta
Mislio sam
Sad će
I
Uguran u vjetar
Zastao sam na pragu
I voda se podigla
Uz viku vojnika
Pao sam u blato
S drugim tijelima
U tvoju sobu
Unijeli su
Plavoljubičasti kristal
I zatvorili te željeznim vratima
Dovezenim
Vlakom iz Baltika
Tekuća vrpca smrti
Uvježbana eksperimentima
Sjatila se oko mog sljepila
I taj crveni tren
Što sam ga čuvao u glavi
Slijedio me do barake i idući dan
Njime si označila moje žile
Zubima ih pregrizla