• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Sofija Drakulović, poezija

Autor/ica: Sofija Drakulović
pjesmepoezijasofija drakulovic
Objavljeno: 26.09.2023
ŠTAMPA

Gušenje i natrpanost
2 metra kvadratna
su vrlo šarena i iritantna
svježi savjeti
iz žene blic
i povremeno
pljuvanje
užurbanih stranaca
to je sanduk
u kom se umire
ali mi žene sa trafike
daju najbolje komplimente.


TRAUME SU ČUDO

Gricka nokte i
tužna je kao
plakat izgubljenih ljubimaca
po stubovima grada
cijedi mitisere s nosa
kao limun
svakog dana
uzak struk je kao
biljka ili glava
obrezivanje i briga
su čudo
cupka nogom i
tužna je kao
sladoled koji je ispao
nekome na sred ulice
mirna je i
govori u šiframa
to je atipično ali dobro dijete
porodica je čudo
priče o heroinu
je slušala
prije Betovenove
devete simfonije.


ŽENA ZMAJ

Ala je lijep ovaj svijet
ondje klošar
ovdje probisvjet
svima je smiješna
moja mala britva
u torbi.


ISPOVIJESTI SU GORE NEGO PSOVKE

Sramotne su i ne pričam ih
pred roditeljima
u školi su nas zbog njih 
slali u ćošak
navike su čudo
danas sam opet
završila u ćošku plačući

tetka niže smokve
ima crnu kosu i ćuti

svoje plećke
vrat mozak
crijeva
bubrege
džigerice
srce
vakumiram
i stavljam da se hlade

rečeno mi je da
ćutim
dok sam
vruće glave

tetka niže smokve
ima crne nokte i ne da
da joj mušice uđu u nos i usta

sjenka brda se
baca na dolinu
a ja želim da sam
žica između stubova
i da se protežem
zajedno sa dalekim pogledom
putnika iz autobusa

tetka niže smokve
i nema više konca

idem u radnju i 
mislim

nije konopac nego konac
nije konopac nego konac

dobar dan imate li konopac.


PENZIJA JE DOBRO VRIJEME ZA UPOZNAVANJE SA PORODICOM

Dolaziš na selo
da središ livadu
nosiš kosu kao smrt
i ne pitaš za poslednje želje
a ja sam isto tu
visoka i zelena
tata
znaš li da mene
rastužuju
pruge koje nisu u funkciji
neki više ne stižu
na mjesta
gdje su rijeke i 
tužne kravlje oči
tata
tvoja generacija me naziva
neobičnom
a ja dobro znam šta to znači
zanosim se
i to izmiče kontroli
tata
jesi li znao da kad sam imala
14 godina
veliki su me talasi
odnijeli
i sad sam na dnu
a ko zaroni dovoljno duboko
nađe koji dio
ove gadne olupine
tata ja sam olupina
ja sam dolje
i niko mi ništa
ne može
ja imam sijede dlake
tata
inficirana sam
glupostima i knjigama
što su samo za budale
i dalje nisam sigurna
odakle nam 
ovo naše prezime
tata
ja sam te ubila
zajedno sa mnogo 
drugih ljudi

tata znaš li ti
ko sam ja.






podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić