STRIJELA
sestrinim privjeskom otvaram naranču
kora miriše na njenu kosu
vraća u jutro kad je otišla da razgrne
pljesnjivi trbuh zemlje
upozna groblja i svete mačeve Ilirije
neplaniran izlet pred majčinu bolest
u pećinu gdje čekao je željezni vršak
otrgnut iz mraka i prešućen muzeju
svezan oko mog vrata pred jutarnji let
putujem s bogovima iz arheoloških knjiga
na desnom zapešću udomaćila se Zmija
kult Juga da ne izgubim osjećaj za rat
sve muške ruke kriju oružje
ulaštenim vrhom strijele napadam ovdašnje magle
pokoreni ustanik i šetač po humkama
nad ravnicom grmljavina
DVADESET KILOMETARA SJEVERNO
vozovi poznaju selo kraj granice
danas podižem križ vinogradu
nakon vijeka loza rađa
zakržljale embrije
plodovi gnjeva trebaju lomaču
da ne zatruju život u zemlji
sumrak
šest ljudi s bakljama
neprekinut vatreni lanac
stoljeće gori bez riječi
kad sagradim svoju crkvu
proglasit ću ga svecem
