ZANOKTICE prsti su modre olovke izgrižene do krvi jezik istrošen trenjem jedva osjeća vokale odjel onkologije za vrijeme posjeta klija u šikaru zrak struji polako kao u narkozi na kraju hodnika su vrata tamo trebam ući i zaustaviti dah hladno je šake bole kad u njih pušem SATOVI probudi se hemija žubori u bočici obložena filmom putovat će tobom raskrsnicama pokositi pješake osjećat ćeš silinu udara buku tragova kočenja dugo ćeš spavati dok se ceste ne isprazne nemoj žaliti za tišinom ne mogu se sva tijela popraviti kao ni gnijezdo na našem balkonu
