1. Adi Lukovac & Ornamenti – Fluid
Adi Lukovac je bio simbol vremena obilježenog traumom i dubokim ožiljcima, jedan od tragičnih junaka za koje se na svaku godišnjicu smrti traže ulice s njihovim imenima. Zvuk koji je nosio prvijenac Pomjeranja nije sličio ničemu drugom do tada kod nas. Bila je to mračna oda depresiji i udaljenim damarima života kakve smo poznavali. Još tada se nazirao talent i vizija koja će izroditi mnogo zreliji Fluid koji izlazi 2001. godine za Dallas records. Ambijentalni elektro zvuk s etno motivima nazvan post-war sound bio je pionirsko ostvarenje na polju elektronske muzike u BiH. Pjesme Explain, Merhaba i List postale su regionalni hitovi na radio stanicama, a bend čak sarađuje i s Dinom Merlinom na pjesmama Tako prazan i Sam. Muzike za film Remake i predstavu Tvrđava koje potpisuje Lukovac potvrdile su da se radilo o jednoj od najvažnijih pojava u vremenu obnove duha u BiH. Danas Fluid još zvuči subverzivno i svježe, živi u Youtube arhivi, nečijoj polici, i vraća nas u dane kad smo imali privilegiju slušati domaće top liste.
2. Letu Štuke – Letu Štuke
Kada je izašao istoimeni album Letu Štuka, vrlo brzo je postao popularan, možda čak toliko da se ni sam bend nije nadao ekspresnom uspjehu. Karijeru Štuka prekinula je nailazeća kataklizma i neke su od pjesama godinama sazrijevale čekajući svoju priliku. Ovo produkcijsko remek-djelo slobodno se može smatrati jednim od najboljih albuma ikada u BiH. Dino Šaran okupio je vrhunske muzičare i album sa četrnaest pjesama objavljen je 2005. godine. Singl Minimalizam brzo se uvukao u uši, a pratile su ga Pero Papacoder i Sunce sa Darkom Rundekom. Prvijenac Štuka savršena je priča od početka do kraja i vjerovatno neponovljiva u njihovoj diskografiji. Nastajao u posebnom vremenskom odsječku, on je fragmentirana proza našeg mentaliteta, jedne mrtve države, ljubavi, egzila i čega sve još ne.
3. Damir Avdić – Mrtvi Su Mrtvi
Damir Avdić, Bosanski Psiho, Diplomatz – najradikalniji je muzički eksperiment postratne BiH. S iskustvom matičnog i ugašenog benda Rupa U Zidu, Avdić je na scenu zagazio glasno – vojničkom čizmom i bodljikavim žicama svoje Gibson gitare. Avdić surovim poetskim izričajem i prijetećim rifovima razbija iluzije osiromašenog društva ogrezlog u blatu tranzicije i šepavog poraća. Kultura sjećanja koje se dotiče Avdić lažna je i patvorena, tačnije, krivotvorena od strane mitomana i dežurnih patriota, lažnih ratnih heroja i profitera. Život je opjevan kao minsko polje gdje je ljudska tragedija ovjenčana festivalskim nagradama i lažnim empatijama mirotvorske Evrope. Osjećaj iskrenosti koji se u svim pjesama beskompromisno istresa poput vreće tuđih kostiju, anksiozno pomjera i preispituje fiksirana uvjerenja slušaoca, te ga dodatno razdražuje karikiranim napjevima o najosjetljivijim temama. Mrtvi su mrtvi neugodan je i važan protest protiv pozicije žrtve, jugonostalgije i ideala koji su se u bratoubilačkom ratu koristili kao gorivo za grobnice i logore. Avdićev album je spomenik distopijskoj BiH.
4. Dubioza Kolektiv – Dubioza Kolektiv
Članovi grupa Gluho Doba Against Def Age i Ornamenti postali su Dubioza Kolektiv 2003. godine, a već naredne izašao je njihov debi album. Na krilima post-war sounda, ovo ostvarenje bilo je potpuni trijumf alternativne muzike u vrijeme ekspanzije pop i folk scene. Zarazna mješavina reggaea, duba, rocka, rapa i mladenačkog bunta, te nagovještaji političkih poruka i soc angažmana u prijelomnim trenucima države u tranziciji, tačnije usponu nacionalne vlasti, otvorili su bendu vrata regije i mnogih festivala. Uplivi saza i harmonike na pjesmama Bosnian Rastafaria i Be Highirly dali su albumu posebnu sevdah notu, pečat autentičnosti i pripadanja jednoj tradiciji. Dubiozina energija crossovera temeljila se na postulatima bendova poput Rage Against The Machine, ali je bila mnogo pitomija i bliža karipskim ritmovima. Treba spomenuti i album Dubnamite koji je izašao dvije godine kasnije. On je vjerovatno i posljednje alter ostvarenje ovog benda koji se okrenuo mainstream zvuku i još jačim političkim porukama što je rezultiralo široj bazi fanova ali i gubitku na umjetničkoj kvaliteti. Ono što danas možda i ponajviše fali Dubiozi su vokali Adise Zvekić, ali i samokritičnost.
5. Edo Maajka – Slušaj Mater
Početkom 2001. godine gotovo niotkuda se pojavio Edin Osmić i razoružao BiH i regionalnu scenu albumom Slušaj mater. Debi kojeg je pratio singl Jesmo l’ sami – četverominutna sci-fi opera, preko noći je postao must have artikl u formatu audio kasete i CD-a. Imao ga je svaki osnovac i srednjoškolac, a tekstove su napamet poput domaćih zadaća učili svi zaraženi njime. Gdje se god cugalo, pušilo i družilo, tu se slušao ili recitovao album. Rap izričaj Ede Maajke bio je opušten i zabavan, ali inteligentno strukturiran i efektivan. Nevjerovatan delivery kojim je Edo vladao snažno je podizao tekstove u formi žanrovskih kratkih priča. Edo Maajka u pravo je vrijeme prodao svoju balkansku pripovijest, iskrenu i istinsku, i zato svima blisku.
6. Skroz – Skroz
Sastav mlađeg brata Šarana bio je nešto neobičniji od ostatka bendova koji su u to vrijeme činili BH rock scenu. Imali su autsajderski imidž koji je bio utkan u tekstove njihovog prvog albuma. Spot za pjesmu Sve sam jači bio je neočekivan hit i dugo se vrtio na top listama. Čitav album zvučao je kao djelo izmučenog i umornog ratnika ogrezlog u porocima i razočarenju koji ipak nalazi snage da piše i pjeva. Stvari himničnih refrena poput Nisam jeo (Deset dana), Dobro mi došli i Iz grla nam slaba pjesma bile su luzerske posvete životu i ljubavima, a Božiji poslanik i Nedjelja neka vrsta sarajevske underground filozofije. Skroz je do danas izdao još dva solidna albuma i koncertno je slabo aktivan, ali ovaj uradak uvijek dođe kao flaster za procijepe na duši.
7. Zoster – Ojužilo
Ako je iko prepoznao i iskonski zvučno dokumentovao magičnost svog podneblja, to je Zoster. Mostarci su u svoj prvijenac Ojužilo napakovali sve ono što im je bilo pred nosom – sunce, krš, poskoke, draču, kajmak, puru i ostale motive balkanskog Sredozemlja. Reggae zvuk temeljio se na postojećim, pođonjenim standardima kojima je bend dodao primjesu hercegovačkog šarma stvorivši svoj autentični hibrid. Satirični tekstovi Maria Knezovića savršeno su nalijegali na lijeni ritam albuma, pjesme o ljudima gušterskog mentaliteta koji slave Sunce kao svog jedinog boga i sanjare o jednako toplim krajevim nikuda ne žureći. Dosta je posuđenih semplova poput bass linije iz filma Rocky u pjesmi Američki film, jazzy dionica, čak i ekstenzija Šantićeve poezije koja služi da opjeva društvenu stagnaciju i razlike. Zosterov album razglednica je Hercegovine i možda ponajbolje oslikava identitet kršne regije koja za vrijeme ljetnih dana podrhtava pod sunčevom jarom.
8. Laka – Zec
Elvir Laković Laka publici se predstavio pjesmom i spotom Malo sam se razočar’o. Ekscentričan imidž publika je brzo prihvatila, pa su uslijedile pjesme Vještica i Mor’o. Kasnije Laka odlazi da radi u New York odakle se nakon dvije godine vraća s kapitalom i 2007. snima svoj prvi album Zec. Gotov proizvod bio je unikatan alter-pop zaraznih i donekle bizarnih tekstova o ličnim fiksacijama, hedonizmu i urušenoj ekonomiji. Album je dobro prošao i u susjednim državama, a Laka je naredne godine odletio na Eurosong.
9. Erogene Zone – Mistični znaci
Zone su krenule stvarati odmah nakon Dejtona i već 1997. godine izbacuju drugi po redu album Robija. Predanim radom i čestim svirkama brzo su izgradili bazu fanova, te su važili za jedno od cijenjenih imena na BH sceni. Mistični znaci izašli su 2003. godine i iznjedrili hit singlove Mi nismo isti, Mističan dan i Sarajevo. Iako se zvuk albuma vrtio oko sjajnog gitarskog rada Muhameda Trnke, tekstovi Almasa Smajlovića bili su bogati u svojoj raznolikosti i jednostavnoj poetici. Godine 2006. Erogene Zone su unplugged koncertom obilježile deset godina karijere, a kasnije su se povremeno okupljale. Koliko god su Zone bile kvalitetan bend, ponekad se čini da im je samo bilo važno biti gazda u Sarajevu.
10. Mostar Sevdah Reunion – A Secret Gate
Sevdah virtuozi u svojoj diskografiji imaju zavidna ostvarenja i vjerovatno su najveći izvozni proizvod BiH scene. Kolaboracije sa Šabanom Bajramovićem i Liljanom Petrović Buttler obezbijedile su im mjesto u vrhu world music scene, a njihova ostvarenja recenzirali su BBC i Guardian. Mostar Sevdah Reunion nastao je kao odgovor na kubanski Buena Vista Social Club u želji da reformira tradiciju sevdaha. Njihov klasik iz 2003. godine A Secret Gate naišao je na ogroman uspjeh i bio dobitnik nagrade Davorin za album godine. Obrade sevdah standarda došle su kao osvježenje u godinama najezde folka, obrazujući balkanskim bluesom i mlađe slušaoce.
11. Sikter – My Music
Transformacija Siktera od hc punkera do predvodnika alter scene krenula se prelamati kad su se združili sa Brianom Enom i od tada stil grupe kreće u drugom smjeru. Fuzija disca, funka, neo-soula i house muzike svoj vrhunac doživljava njihovim trećim albumom My Music iz 2005. godine. Pjesme Don’t You Miss Me i My Music dugo su držale prijestolje na top listama, pojavljući se poslije povremeno svojim zanimljivim spotovima u međuprostoru tv programa. My Music melanholičan je muzički kolaž, okrunjen vrhunskim sviračkim umijećem i produkcijom, album za kratke, usamljene izlete, te dokaz da je Sikter bio naš jedini predstavnik evropskog zvuka, bend koji nikada nije mario za hoće-li-to-proći-kod-nas stav.
12. Irina & VI – A Krv Mi Vri
Irina Kapetanović bila je jedan od rijetkih ako ne i jedinih ženskih rock vokala na BH sceni. Specifičan promukao glas koji je bojom podsjećao na Janis Joplin nije se mogao ignorisati. Nakon dva albuma s grupom Drugo Stanje, Irina osniva Irina & VI. Iako žešćeg zvuka album A Krv Mi Vri bio je odlično izbalansiran blues i soul utjecajima. Sad se briše i blijedi, Mrazevi, Super si kad šutiš i Gavran zadržali su se na top listama i postali neizostavan dio radijskog vremeplova. Na njemu se našla i obrada Mercedes Benz već pomenute Joplin i jedna pjesma na engleskom Another Scar. Karijera benda kratko je potrajala, a iza njih je ostao još samo jedan album U Rikvercu iz 2004.
Važno je spomenuti još neke od bendova koji su bili bitna karika u stvaranju scene: Knock Out, Konvoj, Punkt, Protest, Emir & Frozen Camels, Validna Legitimacija…
