ALBATROS
strano tijelo iverje u srcu
srasta u kućicu za ptice
ranjiv sam bez tebe
albatros bez kolonije
Galicija te zarobila svojim plažama
spavaš na plavom peškiru
s Murakamijem u rukama
kad klone sunce preko svijeta
odroni se teško nedostajanje
lutam norveškim šumama
neobično je toplo pri raspadanju dana
berem gljive smrtne pod krošnjama
znoj mi miriše na smolu
ptica s tvojim licem
gnijezdi se u grudi čovjeka hrasta
