TRAIN IN VAIN
jutro je izvuklo nož
rasporilo nebo u afektu
predjeli zazivaju april
već su dvije sedmice bez kiše
u vječito vlažnoj zemlji
čini se da voz juri kroz moj život
i nema namjeru zaustaviti se
table s imenima mjesta promiču
poput zalutalih metaka u bitci
prohodnost putovanja zavisi
od unutrašnjeg svijeta vagona
i dužine kadrova koje udišem
preko puta sjedi mlada Flamanka
s gorećim suzama na licu
nevrijeme njenih očiju guta
neuvjerljivu svjetlost Belgije
