mjesta na kojima postajem vulkan
želim zapamtiti vrisak betona
kad progorim tjeme zvjezdarnice
ne znajući tačku topljenja
i koliko drveća biva utišano
gorim
jer jedino se može gorjeti
na lučkome vjetru
nakon što izdahnem
lavom ispunjeno jutro
grad ne može sam
Kvarner šalje kišu
da pogasi zgrade u plamenu
palme pod pepelom
i slučajne prolaznike
uvečer je i dalje toplo
krušna peć fasada
tjera me da prihvatim
krivicu svojih Pompeja
radije ću iznova biti spaljen
nego živjeti u dugovima