ŽIVOT JE RAJ
tamo već godinama ne zalazim
na putu prema aerodromu
tek zraknem tjemena štandova
u centru buvljaka i dalje stoji
natrula gostionica njenog oca
unutra smo nakratko postajali prijatelji
jedini kisik u memljivom obruču glasova
pokretao nas je Life of Pablo
muzika za beznadne ljude
često zamišljam da pijaca gori
knjige nestaju zajedno s ceradama
stojim na sigurnoj udaljenosti
udišući prošlost raspirenu u dim
kad se osvrnem vidim pustinju
sokolove kako naglas broje tijela
neki pejzaži okrutna su mjesta povratka
