GRANICE u čeličnoj mreži svodova ukotvljeni smo vozovi kasne i s njima snjegovi u rukama različiti koferi u njima ista prašina putovanje ima svoj broj naši gradovi svoje februare grudva zime stane među prste svega je sedam ujutru šine su rebra napukla u noći otvrdli čelik mrmlja riječ razdor čim se otisnem udisat ću krajolik čekati da me zatrpa san kad već ne može proljeće
