VOLTAŽA kupljenu na buvljaku za tri eura zdepastu i isluženu sa svega pet lampica trideset centimetara visine i duše od dvadeset vati uvečer upalim jelku da unese krijesnice u ćošak osmi je februar iz mene se izlijeva more novogodišnja drvca na hrpama putuju prema kosturnicama osjećam da će moje dočekati proljeće svjetlost u nježnom tonu zajedno ćemo se spustiti u podrum srce betona su strujna brojila podešena kompromisom ljubav je smetnja treba je sahraniti u mraku