LJUSKA
proljeće donosi bolest
majka u krevetu
dva puta na stolu dva puta orah
otvarao je sijedi doktor
istodobno sanjamo kuću na moru
ona u snu ja na javi
krpimo žbuku što propušta unutra vjetar crni
od njega grušaju se žile
u čvorove zarastaju grla
ne može jezik da me pozna
– smrklo se u kruni svijesti!
napolju mart dahće
žedan je voska
(u sestrinim očima ugasle su svijeće)
listića duhana na spaljenoj usni
trudim se preživjeti toplinu bolničke sobe
dok kuću za ruku držim
prstima joj lobanju šaram
ožiljak je polumjesec mlad
pod jastukom trune odbjegla kosa
