hana-bi
vjetar udara u balkonski lim
doboš kolektivnog beznađa
noć je rascviljena Lajka
pred kapijom zemljine orbite
šušte erozije na grobljima
grijači u bojlerima
još malo pa zaurlat će
i utrobe gradskih ruševina
ležimo okrenuti Sjeveru
okoštalih uzdaha
pod nama spavaju vatrometne kutije
bog im drhtavo prinosi upaljač
