Low
Hodali smo bosi po snijegu Varšave
hvatali promrzle note
zvuk i vizija iz ruševina
Pijanist svira za oficira Wermachta
glad mu reže kroz poklopac konzerve
tužna melodija, kažeš
zgarišta su tek mjesta
izoštrenih uglova praznine
treba vremena da se pomete pepeo
poezija će biti moguća i nakon Shoe
naše je da posiječemo žice i rasplačemo vojsku
Postojat će jutra gdje ćemo šivati jastučnice
od pidžama iščezlih porodica
znaće se tačno koliko je zvijezda na nebu
kad u decembru zatreperi menora
Do kraja rata je ostalo još malo
šrapneli spavaju u bijeloj tišini
kucaju srcem probušenim još jučer
tvoje noge bolje podnose mraz
hodaj Ziggy do Berlina
