kuća
kad smo kupali majku
vrištala je
smrad bolnice
tuš je odlijevao talog joda
u slivnik neizgovorenih molitvi
prvi put smo osjetili težinu spužve
premalu da upije sedmice ležanja
hvatala nas je za kosu
čupala korov iz podivljale trave
tišina ugašene lampice bojlera
život pretvoren u veliki sat
štiman i konačno pokrenut
šutjet ćemo riječ logoped
dok majka izgovara iksotopalu
jezik koji tek trebamo učiti