IZVAN GODIŠNJICE
ponekad u mrtvima priča zemlja
glas je plitak jer grob je isti
čuju ga samo crvi i sat pokojnika
prije su cvjetovi imali ruke
iskopavali su zemljine pjesme
gomile nota za vječni počinak
nosio je bog u gnijezdo
sada pjesme cijedi trava
jelen pase stihove u hladu
grominja mu srce od mladog mesa
po šumi rasula se sućut
ništa ne miče
uskoro će nebo otvoriti vatru
u bujicama odnijeti riječi
zapet će u kostima jedno slovo
da do nestanka svijeta olovo zamijeni
SVJETOVI
sitne jagode u tegli
dišu posljednji zrak šume
na kamionu istrošene
ćelave gume
i jedan mirisan bor
okačen o retrovizor
GUSTIŠ
pritisnut mrakom sanjam tebe
okolo grakću raspale sjene
govoriš da mogu pomjeriti rijeku
potopiti okamenjena polja
novembar je izdvojio najbolje među nama
skupili smo cigare u šljem
preživjeli nose sve sa sobom
vjetrom izudarana cerada
kotrlja me u novi san
lice vojnika na polaganju zakletve
oko očiju je mrtvo
nemam pancir i riječ je metak