ZRNJE pogled oslobođen od potpunosti strpljivo traži put geometrijskom molitvom iznad površine događaji izostaju a na dnu školjke kroz bol luče bisere ZA VJEČNOST »uzeće me kao naforu siguran u moje djevičanstvo« kad već pitaš za haljinu od šuštave svile rubljenu krvavom čipkom hoću da znaš da sam je čuvala najviše na sebi skupa sa velom koji mi prikrije bljedilo jer u kutije neobjašnjivo nemam izgrađeno povjerenje a satenske bijele rukavice svakako se zagubiše negdje uz put tako da mi nedostaje simbol za predaju sa kojim bih te mogla zamoliti za dvoboj SUMIKO smir mraka pred svanuće nijemi je vladar noći ženskih nagona ali potrebe božanske u onim mijenama kad misao o smrti danima vrati dah a mlijeko probijeli kafenu tminu ne nužno tim slijedom V R T na sočnom parčetu obrađene divljine iz temelja se istiska skori pomen na izgon i srodstvo sa gljivama * u nenačetoj prirodi pod još mladim suncem raspaljena sam klempava slijepa krtica - ovdje baš sred zapuštenih panteonskih vrtača pod stablom jabuke s tobom u lice bluda zagledana * rasplićemo repiće i iz krzna vadimo davno zarijene kandže iz naših vlažnih njuškica mekotom cijuče jezik novom proriče dobu MEA CULPA jutra su mučna i nad pučinom samo zgubljeni lutaju odjeci po njihovom saglasju zbiram snovištu sidra sam svoj svjetionik savija sablasan sat i osjećam kako znaš da znam da dolje curi još f u k u š i m a
