KAZANI
Trebali smo neprimijećeni biti
samo potiho proći
drugom stranom brda
bez znaka,
glasa, ali
mirisi njihovih uzavrelih kazana
isjeckali su naše
detaljne planove;
prazni želudci punili su cijevi,
prsti su strpljivo čekali prikladan trenutak,
krv je neprimjetno brže potekla
baš onda kad je dolinom
projahala jeka;
njihove hladne cijevi
nijemo su promatrale
popadala
tijela,
sve se brzo
utišalo,
prestalo,
odnijeli smo vruće zalogaje
svojim putom,
drugom stranom brda.
TREŠNJA
Ni na čijem polju,
između
njihovog i našeg brda,
rodila je trešnja
krvave slatke kugle
mamile su napete cijevi s oba brda;
petog dana čekanja
javio se njihov glas u našem aparatu:
sumnjičava zamisao
razveselila je znatiželjne želudce,
vijećali smo;
oni za sebe,
mi kao i oni,
pa onda jedni drugima,
razvukli smo pregovore do podne.
Prije zalaska sunca,
jedan naš,
jedan njihov,
praćeni cijevima s oba brda,
svatko na svoju stranu
nosili su
prepune ruksake
slatkih kuglastih plodova.
