Na semaforu je bilo zeleno. Mašan se nije pomjerao. Stajao sam nekoliko metara iza i snimao ga. Nije me primjećivao. Ulica je bila pusta. Pritisnuo sam stop, odložio kameru u džep, zapalio cigaretu i čekao. Gledao je tačku iz koje je ulica nastajala. Cijelom dužinom postrojene su identične kamene kuće. Povremeno bi nas ošinuo slani noćni vjetar. Zagledao sam se u bandere. Palile su se i gasile kao svici. Odsjaj u moru se protezao do horizonta. Osmotrio sam široku raskrsnicu. Nestao je. Bacio sam cigaretu i pretrčao ulicu. Osvrtao sam se, koristio logiku, žurio prema najbližem prolazu. Pluća su se nadimala i pritezala grkljan. Kuće su se sabijale, kamenje obrušavalo, intenzitet pritiska mi je oduzimao potrebnu količinu vazduha. Izgubio sam ravnotežu. Iščekivao sam hladnoću na leđima. Beton je bio mlak.
Ležao sam iscrpljen. Bližio se kraj bolovanju, za nekoliko dana trebalo je da se vratim na posao. O njemu nisam saznao gotovo ništa. Nijednu svježiju informaciju od one koju sam imao na početku. Otvorio sam kameru i zamijenio karticu. Materijal ću pregledati kasnije. Prije nego što sam se oslonio na obje noge, sa stočića sam podigao staklenu posudu. Unutrašnjost mrtve prozirne ribe bila je prošarana crvenim i plavim oblicima. Mašan je stajao pred ogromnim staklom u tržnom centru. Zalutale ptice su letjele iznad glava. Pažljivo sam spustio posudu na sto. Trup ribe elegantno je skliznuo ka dnu.
Našao sam dobru poziciju. Zumirao sam za jednu četvrtinu i naslonio kameru na hladan čajnik. Sjedio je za istim stolom u uglu, spuštenog pogleda. Izduvao je dim u odraz na stolu. Nije podnosila miris duvana. Naručio je omlet s tartufima. Dao sam znak konobaru da mi donese isto. Nisam bio gladan. Volio sam miris prženih gljiva. Opet je muljao led u ustima. Baterija je umirala, bio sam daleko od utičnice. Pratio sam ga do plaže. Stajao je na ponti i bježao od velikih talasa. Odlučio sam da ga gurnem. Primicao sam se na prstima. Mladići u kratkim ronilačkim odijelima poskakali su u more kao uplašeni pelikani. Zatražio je upaljač. Prsti su mu bili žuti. Nisam odgovorio.
Osamnaest dana ranije, sat je otkucao devet časova i dvadeset minuta. Telefon je zazvonio. U saobraćajnoj nezgodi na nekom evropskom auto-putu stradalo je četvoro ljudi. Među njima i moja supruga. Policajac je izrazio iskreno žaljenje. Nisam postavio nijedno pitanje. Zadržao sam telefon još nekoliko trenutaka. Onda sam se sručio.
Hiljade crvenih prskalica obasjavaju plažu. Odbrojavanje i vatromet. Završetak karnevala se proslavlja ulaskom u more. Muškarci i žene divljaju na pijesku. Iz metalnog topa šiklja pjena. Zatrpava glave. Sa šetališta sam posmatrao mediteranski cirkus. Mašan je bio pijan, naslonjen na ogradu. Jedva je držao glavu. Prišao sam i ponudio mu još jedno piće. Tražio je da ugasim kameru. Zumirao sam oči. Ružićasti kapilari su blještali pod vatrometom. Okrenuo se i pokušao da ode. Teturao se, ljudi su ga gurali. Pritrčao je ogradi i povratio po pjenušavim tijelima koja su plesala. Pljuvačka se rastezala, s pola puta ju je vratio u usta.
Brak bez djece okončan je udarcem šlepera pri brzini od sto pedeset kilometara na čas. Tri dana čekao sam da dopreme tijelo. Poruke u mobilnom telefonu su mi olakšavale situaciju. Mrtvu ribu u tegli donijela je sa izložbe u Japanu. Objasnila je da mrtva tkiva potopljena u hemikalije nakon određenog vremena postaju prozirna, a da kosti i hrskavica poprimaju crvenu i plavu nijansu.
Često sam premotavao snimke i iznova gledao stvari. Sjedio je na mokrom pijesku, talasi su mu kvasili noge. Do sumraka nije promijenio položaj. Snimao sam kako kruzer ulazi u zaliv. Zaklonio je sunce. Kada je prošao, rumenilo je već bilo potonulo iza horizonta. Krabe su izlazile na kopno, skakavice su žurile za barkama. Skinuo je pantalone i odšetao do kuće.
Nakon što je njen crni, deformisani kofer stigao, prislonio sam ga uz ormar i posmatrao nekoliko dana. Uznemiravao me je i dok sam spavao. U snovima je bio otvoren ili se pretvarao u crnu psinu. Premjestio sam ga u malo kupatilo. Sjedio sam na krevetu i trljao dlanove. Dovukao sam ga i otvorio. Komadići stakla su se rasuli po parketu. Ne sjećam se kad sam izgubio svijest.
Ležao sam na podu. Iz dlanova sam vadio oštre komade. Ostale sam sprao tušem. Bojažljivo sam prevrtao garderobu, mirisao kutijice sa šminkom, pažljivo slagao mekane stvari na njenu stranu kreveta. Mobilni telefon bio je i dalje u funkciji. Prelistavao sam poruke. Naišao sam na video-snimak. Trčali smo po plaži, na pijesku sam crtao srce. Posjekao sam prst na zarđalom gvožđu. Idući je bio pozdrav iz Carske palate u Tokiju. Pričala je iz profila. Bila je naduvana. Mahala je glicerinskom posudom. “Prozirni uzorci su stvarali novi svijet. Najprije se struže krljušt, a tijelo se čuva u formaldehidu. Životinje se potapaju u mrlju i poprimaju boju hrskavice. Nakon razbijanja mišića i protein proces se zaustavlja u trenutku kada riba postane transparentna. Kosti pocrvene. Briljantna zvijer pluta.” Zamahala je još jednom i poslala poljubac.
Naišao sam na fotografije. Izgledali su umorni i srećni.
Nije bilo teško saznati čime se bavi i gdje živi. Bježao je od mraka. Zorom je igrao tenis, jutra je provodio u tržnom centru, u sumrak sjedio na plaži. Jednom je na šanku zaboravio knjigu. Pokušao sam da je uzmem, ali nastupio sam trapavo, pa me je konobarica preduhitrila.
Fizičko stanje mi se pogoršalo. Danima nisam jeo. Pojavio se osip po ramenima i vratu, usta su se sušila, koljena oticala. Sakupio sam potrebnu snagu, prišao i saopštio ko sam. Završavao je jutarnji trening. Cijedio je znojnik na narandžastom pijesku. Grom je udario nedaleko od nas, ljetnji pljusak je šuštao. Zaustavili smo se pod nadstrešnicom zgrade. Gledao je sopstveni odraz u izlogu. Plastične lutke su se tupo osmjehivale. Zamahnuo je i razbio staklo. Sjajni opiljci rasuli su se po njegovoj kosi i ramenima. Oprezno je izvukao ruku. Rekao je da zna ko sam. Ona je tako izabrala. Rulja se brzo okupila. Alarm je zavijao.