odlazak
prošao si četiri granice s četiri
različite vojske na njima
dječake tek nešto starije od tebe
kojima se nije sviđalo tvoje ime
ni što ti lice podsjeća na anđele
s crkvenih slika gledao si
s prijezirom i strahom
nisi znao kamo te vode
koje su boje pejzaži što su iza cerade
odlazili u suprotnom smjeru
prema mjestu gdje smrt
čeka u busiji
imao si jedva petnaest
sloboda ti se smješkala zamamno
poput crnke iz časopisa za odrasle
i vidjevši more po prvi put
povjerovao si da se snovi zaista i ostvare
onima što sanjaju otvorenih očiju
i stisnutih šaka
bio si prava pjesma u nastanku
pohvala korčuli
upitate li me postoji li negdje to mjesto, utopija
pokazat ću bez razmišljanja prstom prema sv. iliji
i dalje, preko kanala, na otok
do kojeg nisu doplovili odisej ni hitlodej
ali jesu sanjari i brodolomci, marcuse i bloch
u ono vrijeme kad vjera, ljubav i nada
nisu bili samo roba na sekundarnom tržistu
kad se još vjerovalo u nešto
a u crkve ulazilo besplatno i bez predumišljaja
i bilo moguće prepoznati otkupitelja
u bademastim očima jednog djeteta
rođenog 25. prosinca što zove se
rosa l.
4 i 47
volim se probuditi prije svitanja
dok je crna tinta noći još gusta
i o danu što počinje ništa nije napisano
zove li se subota ili možda srijeda
i idu li u pravom smjeru oni što
mimoilazeći se s ranilačkim šetačima pasa
vraćaju se kući ili još topli od
noćnih zagrljaja tek je napuštaju
i ulice su još prazne od tramvaja
i automobila, i miruju ptice u krošnji
drveta pod našim prozorima,
kao i topovi na trebevićima ovog svijeta
jer i najrevnije zločince jednom savlada umor
i ti u positio dextra dišući pravilno
i lako oživljavaš moje umrtvljeno meso
i ništa još ne naslućuje
da će oluje ipak biti
olovka piše srcem
u mostaru se zateknemo
uvijek pred nekakve izbore
pa s predizbornih plakata
u ulicama slijepim i neosvijetljenim
zobamo slova kao kiselo grožđe
i među svim onim licima
uzaludno tražimo bar jedno
koje bi nam se činilo da bi
moglo znati čemu služi olovka
i prije nego mu netko njome
nacrta hitlerovski brk i križ
i polumjesec i petokraku na čelu
i pored još dopiše rečenicu
razumljivu na jezicima različito istim
svi ste vi jedno veliko govno
u podzemnoj
u podzemnoj
na sjedištu meni nasuprot
uz prozor prepun golog mraka
djevojka čita poljsku konjicu
nisam je ranije vidio
vjerojatno neću ni poslije
niti moram da bih je kao u bajkama
volio kako se nekad voljelo
običan život
živi neupadljivo običnim životom
poput komarca na žabokrijeku
u ulici gagarinovoj, na broju 267
u unajmljenom stanu
uredno i na vrijeme plaćajući račune
izvodeći psa u šetnju
u prolazu uljudno pozdravi
uz blagi naklon i podizanje šešira
u dragstoru u komšiluku
dok kupuje kućne potrepštine
novine i trice
i na pijaci svježe voće i povrće
strogo pazeći na zdravu ishranu
na posao i na povremene izlete
odlazi gradskim autobusom
posjećuje banje i manastire u okolici
čita žitija
skuplja ljekovito bilje
stručnjak za alternativnu medicinu
parapsihologiju, tihovanje i meditaciju
pacijentima za jačanje imuniteta
i predohranu od raka prostate
preporuča piti vlastiti urin
a navečer odloživši šešir i odjeću
od isključivo prirodnih tkanina
i s njima identitet umirovljenog zidara
legne, utrne svjetlo pa pokušava da zaspi
brojeći umjesto ovčica
desetke i desetke tisuća unesrećenih
koje bi morao nositi na duši
da je ima