O Transakcijama Sebe
Kaže se: predati se nečemu
Plemenito iščezavanje, lako je tome povjerovati,
Transakcija sebe, trajna posudba
Iz slobode izbora
U mogućnost ishoda
Kaže se: predati se nekome
Podleći prinudi ili dati pristanak, okrenuti se
I nominalno obesmisliti nasilje, možda, ili neukost,
Pa se tog trenutka početi koristiti
Njihovom devalviranom valutom
Ali kojim očima onda —devalviran i iščeznut— gledati predjele, ogledala
Ili druge predmete namijenjene gledanju:
Neki izlog, jumbo plakat,
Krajputaš sa slikom mladog vozača
I njegovog još neoštećenog vozila,
Izblijedjelu naljepnicu,
Gipsanog lava
Ispred nedovršene kuće?
Kaže se: predati nešto
Naprimjer kašiku.
Kaže se: predati se.
U stvari misli se, ali se nerado izgovara:
Prihavtiti se za svoj strah
Kao za gelender, kao za
Pojas za spasavanje koji,
Odjednom shvatiš, premalen je za ovoliku vodu,
—Igračka u stvari, ne pruža dovoljan oslonac,
A usto se i dalje smanjuje: Dokle? Dokle?
I što manji tvoj pojas postaje,
To ga snažnije k sebi pritiskaš
O Transakcijama Drugim
Iako je sinoć pala obilna kiša
Uposlenik Gradskih parkova zaliva travnjak
Naslonjen ležerno na neobičan traktor,
Promatra u snopu kapljica jutarnje sunce
Subota je, pa je dnevna užurbanost odgodjena
Osim za one koji izvode pse. I pogledaj:
Čim se pas približi ulazu supermarketa,
Automatska vrata će se zabunom otvoriti, pa zatvoriti
A unutra povrće već složeno u pravilnom rasteru
Istovjetne veličine i boje, očekuje kupce
I žuta mašina koja izmedju polica klizi,
Polira i osvježava podnu oblogu
Odjednom zamiriše pecivo iz obližnje pekare,
Iz dubine zabruji mlin za espresso,
Croissanti poredani uredno, očekuju kupce,
Hrskavi, svi sa rogovima prema dolje
Ali kada autobus 57A nečujno stigne
I otvori vrata, još uvijek se niko njime ne vozi,
Pa se vrata, prema redu vožnje, ponovo zatvore
I vozilo iz stanice nečujno isplovi
I ostavi semafore na još uvijek praznoj raskrsnici
Da se dozivaju: Klik-klak-klik-klak…
I njihov dvostruki odjek Klak-klik-klak-klik…
Da odzvanja izmedju pompeznih fasada
Gle, čak je i električni automobil već napunjen
Stup punjača žmiga plavo i zeleno, očekuje vlasnika
—Samo što nije stigao! I upravo tu,
Pored stupa punjača za električne aute,
Gdje se sužava pločnik,
Naš prosjak je već prepriječio
Svoju ogoljenu nogu. —Smješka mi se odozdo,
Jednom rukom pokazuje na svoja usta,
Dok mi drugom pruža u prašnjav celofan umotanu novinu.
