Vijci i okovi / Thelp
O procesima je riječ.
Iz digitalne primisli, udahnute matrice su odrezane okom i lijepljene nazad u prostor bijeloga sve tražeći hladovinu velike sonične pisaće mašine. Kamo dalje bez mastila(?).
Točkom.
Izgovorena poezija
Konceptualni projekt ozvučenog čitanja na tragu izgubljenog dadaističkog radio prijemnika, ugledao je svjetlo dana izvirivši ispod kabanice dubrovačkog podzemnog masterminda elektroakustike Tea Martinovića, iz koje su i dosada nicale mnoge druge čudesne igrotvorine riječi i zvuka.
Vijci i okovi su pokušali unijeti interpunkciju u taj bogati opus uz suradnju sa Igorom Knezovićem u obliku 11 vinjeta koje su ujedno i snažan suplement željeza za sve koji osjete slabokrvni napadaj u prostorima pisane riječi.
Igor Knezović – tekst
Teo Martinović – glazba, produkcija, aranžmani
Igor Knezović – glas, dah, tihovanje
Teo Martinović – plunderfonija, sint moduli, klavir, pogledi
Miheala Čuljak – violončelo (#1) (Cello Sonata – Zoltán Kodály)
Vijci i okovi, 2016.
