Godine 1959. Tomas Tranströmer posjetio je svog prijatelja psihologa i pjesnika Åkea Nordina koji je radio kao upravitelj odgojne ustanove za maloljetnike u Hallbyu pored Eskilstune. Kao novogodišnju čestitku iste godine Tranströmer je Åkeu Nordinu i njegovoj ženi Ulli poslao osam haiku-pjesama. Napisao je i devetu, koja iz nekog razloga nije stigla u pismu.
Udarci lopte
odjednom zbrka – lopta
preletjela zid.
*
Često se bune
da natjeraju vrijeme
da brže ide.
*
Život pogreška –
ljepota preživljava
u tetovaži.
*
Krivac uhvaćen
s džepovima punim
lisičarki.
*
Buka radova
i teški korak tornja
zbunili šumu.
*
Izlaz otvoren
stojimo u dvorištu
u novom dobu.
*
Pale se lampe
noćnom letaču mrlje
nestvarnog svjetla.
*
Noć je – kamion
prolazi, trese snove
delinkvenata.
*
Dječak pije mlijeko
smiren san u ćeliji
majci kamenoj.
Sa švedskog prevela Sonja Bennet.
Tomas Tranströmer, Pjesme i proza 1954-2004, Fraktura, Zagreb.