SADRŽAJ Svečane korice knjige, tamnoljubičasti zalistak. Petar Gudelj na 683 stranice. Volio bih da mi ta knjiga bude stalni sadržaj. DIO KNJIGE Dio knjige za koji ne znam kako se zove. Stranica zalijepljena na unutrašnjost korice i još jedna takva istog uzorka, boje. Obično niti na jednoj ništa ne piše ili na onoj drugoj, mekšoj, vlasnik isprobava pečat, razrađuje zasušenu kuglicu stare kemijske olovke. Ako je knjiga dar, a stranica bude čista i svijetla, stoji rukom napisana posveta. U nekim knjižarama tu je i lako uklonjiva, grafitnom olovkom naznačena cijena knjige. NEMAJU IH STRIPOVI Predlist, zalist. Nemaju ih stripovi. Predlist, zalist i đžeparac do kioska: bajkovito krovište djetinjstva. DIJELOVI KNJIGE Dijelovi knjige: glava, hrbat, noge, prednja strana, dva ili tri arka papira, karton koji služi kao korice, konac, ljepilo, šilo, kost preko koje se papir savije u knjigu. Kažiprsti prsti. Kažiprsti straničnici koji odmaraju u ugodnoj temperaturi papira. NAMJEŠTAJ Otvorim, držim, pridržim. Odložim, govorim glasom pisma. Ipak, nakon nekog vremena knjige postanu namještaj. NEOPHODNO Poezija kao Pustolovine Sherlocka Holmesa. Ugodno mjesto kojem se vraćaš, atmosfera važnija od slučaja. Neophodne facijalne minijature Jeremya Bretta, igra koja je donekle i pobuna. Parostrojna skrovišta opijuma za djecu i rasklimane dane. SREĆA Sreća kad je na noćnom ormariću stajao Rječnik stranih riječi profesora Marijana Filipovića. Kao klinac donio ga od strica zajedno sa nekim šarenijim knjigama i kao prilično nezamjetnu, čak tanašnu knjigu, prešutno ga zadržao. Budeći se noćima, da ne diram veliko svjetlo, za neku riječ koja me mučila posvjetlio bih si upaljačem. IZA Konac kojim su zašivene knjige iza, nepoznati čvorovi iza. Kad su knjige nove, još nelistane, drži li cijelu knjigu jedan neprekinuti konac, koji se poslije listanjima pokida i od iza izvire. Kad su bacali stare knjige, možda nepoželjne knjige iz knjižnice, je li tko rastrgao koju knjigu iza, da barem to razluči i otkrije. LIJEPO Lijepo ostarjele stare knjige iz knjižnice. Tvrdokorne starice, njihova boja smiruje, poput zibanja tople zemlje. Pomiješale se po abecedi, nitko ih ne traži, niti knjižničar ih ne zna pronaći. Kad pronađem otkinutu stranicu pobožno zalijepim žuti sejlotep.
