SUNDAY
nedjelja je uvečer, nos mi se smrzava
žudim za crvenim narančama
pojela bi ih pet-šest, krvnički zgužvala prstima
da curi sok do laktova i oblizujem usne
razmišljam o svojim strijama i koliko sam široka
kao nečiji kauč, izudaran vremenom
ekran mi drži mi fokus
ne moram misliti o svojoj ružnoći i obavezama
u glavi se vrti vječni ponedjeljak
nered u učionici i osmijesi djece
moj koji iskri zubima kada sam s njima
malim kraljevima i kraljicama
bez zvaničnog trona
razmišljam o ratovima i koliko mačke mogu mjaukati
dozivaju me iz sobe ne znajući šta žele
dugo se osjećam kao neodlučna mačka pred vratima
pokušavam ugasiti plamen manije
sakriti se od domino efekta među jastuke
plastična boca pucketa iza kreveta
nisam se udostojila da je bacim, strah me je tišine
ni tv ni laptop ne mogu ukrotiti intruzivne misli
samo ton mačijeg predenja na mojim prsima
prigušuje oluju i unosi decibel smirenja
nedjelja je večer, držim fige za kišu
kupila sam gumene čizme
zemljoradnik sam vikednom
fali mi ispucala zemlja u bašti
ljute papričice koje nikada nisu nikle
možda se nebo sutra otvori
i proklija drugačiji ponedjeljak
