Majci
Nakon udaje
S plafona su padale stjenice
Radila je kao tokar
U trećoj smjeni RMK Zenica
Gledam je kako meni pravi
Cigarete za šenluka
Nemam novaca da je odvedem na šišanje
Prije sedam dana
Bolnim rukama
Razvila je krompirušu
Kako je danas lijep dan
Kako su mi uši maljave od Haldola
Zatvaram vrata
Stavljam ključ u bravu
Pored mene prolazi komšija u doktorskom mantilu
Na vratima haustora je smrtovnica susjede
Tako me bole prsti u tijesnim cokulama
Zašto me gleda debela žena s prozora?
*
Sjedio sam u kafani sa šizofrenim tipom
Bilo je sparno
Svidjela mu se moja košulja
Poklonio sam mu je uz opasku da mi ne treba zahvaljivati
Idiot je provukao tezu da je planeta Zemlja
Ravna ploča s kupolom
Ne znam kada se frajer razdužio s mozgom
U ovom sivilu i sveopštem rasulu
To uopšte nije ni bitno
*
Energija ludila u meni
Proizvodi anksioznost
Nema žaljenja
Naučio sam da u životu
Nema milosti
Ne želim slušati dijareju
Od lijepo napuderisanih riječi
Još uvijek u umobolnici
Na ofingeru prijemne ambulante
Visi moja koža
Nema tu šta da se kaže osim:
Vuče, deri asvalt u poderanim cipelama
Jebi mu mater kroz tmušu
I nemoj ridati
Ispisuj svoju tminu
U formi stiha
Budi sretan
Što ti iz revolvera
Ne pucaju u potiljak
Vuče, nisi hrabar
Ali bježi hrabro
U stih se sklanjaj
To je jedino što možeš
*
U sparno proljetno jutro preznojavao sam se
U bašti knjižare Buybook
Dobovao sam prstima po stolu
Krenuo u Centralni zatvor
Da dogovorim čitanje za spodobe iza rešetaka
Otvorila su se teška vrata
Murjak crven u licu zurio je u mene
S brade mu je kapao znoj
Predstavio sam se kao književnik
Izdeklamovao svoju ideju
Kloc me pogledao i izustio: Marš van!
Vratio sam se u knjižaru
Starija žena velikih sisa s naočarima navrh nosa
Čitala je knjigu
Osjetio sam da mi kurac pulsira
Primjetila je da piljim u nju
Iskulirala me
Imao sam poriv da glavu nabijem u glomazne dojke
Jebi ga, nije prvi put da mi se naum izjalovi
Taj me peh prati čitav život
Ne mogu ga se otresti
Uvijek neki vrag
Ili su novci u pitanju
Izofiram se da sam pjesnik
Penzioner
Ostanem na ulici jadan i čemeran ko usran golub
Odvartno smiješna stvarnost
Nisam Casanova
Nisam jebač
Volim pičku
Kakvo je zlo u tome?
Neka mi moralisti oproste na ovim riječima
Ja sebi gubitniku ne mogu
Protestujem protiv sebe
Na sud ću se prijaviti da rasteretim dušu
Da je sreće bio bih oženjen
Ovako mi ništa nije preostalo
Osim da se proždirem u samoći
I osluškujem sopstveni korak na ulici
Koja me vodi u mračni ponor bez dna
*
Esma, smotaj slagani burek svojim bijelim ručicama
Nisam slučajno ovdje
Nemoj se smješkati
To me boli
Kupit ću ti dvokrilni ormar
Kabriolet roza Porsche
Kupit ću ti bonsai
Ti si moja Julija
Doći ću sutra ko svinja da se prežderem
Doći ću sutra na štrudlu od jabuka
Nemoj mi što zamjeriti
Pjesme iz neobjavljene zbirke “Julija iz buregdžinice”
Fotografija: Raisa Šehu