Ljubav kada legnemo ti kažeš more a ja otplovim Bolest ne usudim se reći doktorici za vlakove i ljude koji ulaze bojim se zatvorene sobe i svih malih životinja Primjerci postoje neki primjerci ljudi koji govore viču, deru se, mašu rukama i ne daju ti da pričaš postoje neki primjerci životinja koje žderu i trgaju svoj plijen dok on još diše postoje primjerci riba koje plivaju sporo ali imaju velike zube i vladaju dnom postoje neki primjerci ptica koje mašu krilima i kriješte jer ne mogu poletjeti pa jedu male ptiče Ničije dijete smrdim na kretanje i prevelike majice vidim ambroziju, obrise životinja i nikada naseljena polja brojim kapljice znoja s lica i one s orošenih boca ja bih da se rodim u rijeci da me nosi kao afrička majka svoje dijete da lomimo zajedno šljunak i maglu i nosimo nemir u rukama vidim privremeno naseljeno blato sanjam da smo nas dvoje tamo tamo gdje svi smo isti kao dječja krv Jaje bol u desnoj lopatici se ugnijezdila tiho i neočekivano kao ona susjedova kokoš kod nas od koje smo na kraju pokupili četiri jaja i bila je naša dok nije opet otišla na svoje u kupaonici gola pregledavam leđa u ogledalu i čekam što će se izleći iz mene Sva ta pisma pišem ti pismo svako jutro pa ga navečer lomim u stihove onako kako je baka lomila triješće rukama uz zvuk za nestajanje iscijedit ću misli u malu staklenku onu od kapara ili onu od inćuna staviti u frižider između cikle i zelenih maslina da se pretvore u sivo-zeleno dlakavo biće kao ona kremšnita na koju smo zaboravili osjećaje ću baciti u mašinu za rezance osušiti ih i pakirati u vrećice staviti ih kraj čaja od mente i onog od matičnjaka za koji kažu da smiruje pišem ti pismo navečer pa ga skrivam u ladici s čarapama, tamo duboko desno kraj elastičnog zavoja za stopalo jer danas neću stići lomiti rečenice Viroza ti kažeš viroza i legneš u krevet ja kažem smrt i vučem se po stanu hodam na rukama i nogama pljujem zdravlje u wc krvarim na usta na dupe na pičku bol jede lješnjake i sprema ih u moje noge trbuh i glavu ruke mi otpadaju kao nagaženi repovi guštera crna mamba u mojoj glavi jede male vlakove za koje piše na nalazu da su halucinacije ti kažeš viroza i legneš u krevet dok ja šutim smrt i pušim Željka Horvat Čeč, Strogo mirovanje, VBZ, Zagreb, 2023.
