Krovovi
za Milija
otkako se ne čujemo
grad se suzio
ne idem više u duge šetnje
i nemam psa za te poduhvate
na vrata pozvoni jedino domar
komšiluk je nužnost kada ti isključe struju
do jučer nisam znao da postoje ti ljudi
ni njihova imena
mrak je opet neka promjena
biti stalan znači biti mrtav
u tome ogledam našu šutnju
čarape po stanu smrde na napuštenost
ove noge samo papa može oprati
izađem po hljeb i cigare
raslojim se pokraj porodilišta
odnesen Sufjanom u slušalicama
ulice sam zaboravio
iscrpljen konačnom mapom mjesta
gdje smo ispijali kafe
ovdje gradovi nastaju od sjećanja
u njima se putuje liftom
na cesti leži komad crijepa
zima je suha i prinosi prve žrtve
djeca u parku svrgavaju kralja
