• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Milana Grbić: Karma je veća kučka nego ja

Autor/ica: Milana Grbić
karma je veća kučka nego jamilana grbićppm enklava
Objavljeno: 10.03.2023
Na prozorima naše spavaće sobe roletne su spuštene do kraja

Moderna psihologija naleže
svet se deli na vitezove 
i one koji teže da budu spaseni
oba slučaja predstavljaju patološki oblik ponašanja

Svaki put kad skočiš s mosta, ili vrha nebodera
probudiš se u mom krevetu
imaš srce ulične mačke
ustukneš kad ti se ponudi dom
ja srce kuje koja ni gladna ne napušta
svoje slepo potomstvo

Posmatraš decu koja sede na igralištu
između brutalističkih zgrada
shvataš da ćeš preživeti samo ako odeš

Ložimo smederevac u kraju gde si rođen
negodujem jer su ovde kuće raštrkane
zmije se gnezde u šupljem kamenju
sneg otapa u maju 

Do leta zaboravljam sve čega sam se odrekla
više se ne plašim komšijskih krava
jagnjad ljubim među oči
u bašti iza kuće pokušavam da zasadim krompir i luk
bez uspeha, niču jedino pesme

Na prozorima naše spavaće sobe
roletne su spuštene do kraja
osmehujem se tupo kao porodilje
dok drže svoju upišanu decu
šupljinu između tvojih ključnih kostiju
ispunjavam poljupcem

Proučavam staračke pege na svojim rukama
nisam se podvrgnula plastičnoj hirurgiji
trideset godina kasnije
i dalje me rado poljubiš u vrat
naočari mi više ne pomažu
nosim kontakt sočiva
često zaboravljam
sve osim da te kad zaspiš pokrijem do grla


Bukolika

Sunce u krošnjama
vetar svež
Namaži kremu 
sa zaštitnim faktorom, upozoravaš
planinska klima ume da prevari
ne znam ništa o tome 
odrasla sam među suncokretima 
i habzburškim zdanjima

Bosonoga ležim na ljuljaški 
između dve bukve
nemam ništa ispod haljine
smejem ti se
zalivam pršut medenicom
od koje trnu zubi, grlo gori
rakija je u tvom kraju bolja

Smatraš da preterujem
pominješ bolesti zavisnosti
delirium tremens
ulicu Teodora Drajzera
broj četrdeset i četiri

Inače jedem isključivo
pileće meso, citrusno voće, orašaste plodove
ne znaš
moji hepatociti su projektovani
za najjače rakije
jedino od čega sam zavisna 
je uzaludno nadanje 

Pulsne tačke na tvom telu
pronalazim brže nego što bi želeo
iznova ti prebrojavam mladeže
likujem dok odlažeš oružje
dugoročne planove 
sertifikate, čestitanja
preseljenje u Glazgov
strpala sam u fioku
koja se najteže otvara

Rodna je godina
skidaš pčelarsko odelo
tražiš dedin tranzistor
udišeš duboko
zaranjaš među moje naježene butine

Ovako bi izgledao 
najbolji dan u mom životu


Ti si neko

Koga želim da poljubim u potinjak
i još negde

Ko me jednom utešio
i podigao s golog parketa
u snu


Severni Banat 

Nesreće se lepe za tebe kao za mene manijaci 
u javnom prevozu i noćnim klubovima
ne želim više da mislim na to
provodim noć na kućnoj žurki
Jurija Gagarina trideset A

Padobranac ima uredne nokte i svež dah
dok mu skidam džemper zamišljam
da s tebe svlačim maler

Jutro je previše toplo
nemam u tašni čiste gaće, ni lek protiv glavobolje
autobus upravo hvata smrt 
nosim pažljivo odabranu garderobu
čipkane čarape, crnu haljinu i šminku od juče

Onemoćali autobusi brekću na stanici Zeleni venac
ulični prodavac nudi polovinu lubenice, u celofanu
žena kojoj je lice nastradalo u požaru 
traži novac, ili barem cigaretu

U mom kraju sad cvetaju trešnje
pored puta se prodaju cele lubenice
dođi da gazimo po nafti i autonomiji


Mamihlapinatapai 

Noću mi greješ stopala
ujutru mleko za kafu

Moji i tvoji prsti su nakratko prepleteni
zajednička molitva
Bože, daj nam hrabrosti 

Zaboravio si se, ne puštaš moju ruku 
dok govoriš o onom što ti je najvažnije
Molijer i Mišima dele rođendan

Podvrćem ti manžetne
moji predugi nokti se sapliću 
o prvo dugme na tvojoj košulji

Sklanjam ti kosu s čela
pitam kako je nastao ožiljak 
iznad leve obrve

Poljubac slučajno spuštaš na mesto 
gde sam upravo nanela parfem
Cvet pomorandže i pačuli, pogađaš

Kad te posetim 
pregledaću bočice koje čuvaš u kupatilu
želim da znam na šta mirišu 
naši dugi zagrljaji 

Prilaziš mi 
činiš ono što nisam uspela sama
do kraja zakopčavaš cibzar na mojoj haljini

Jedeš pršutu direktno s daske za sečenje
pod tvojim jezikom 
upravo nestaje zalogaj u obliku srca

Imaš dve mrvice na džemperu 
brkove od crnog vina 
dopuštaš da uklonim jedno po jedno

Zaštitio si me od prehlade svojom jaknom
proverio da li su vrata 
na taksiju dobro zatvorena

Dok se udaljavaš
pomišljam kako je prijateljstvo precenjeno

Pronalaziš me na vikendici u Banatu
sedim na prevrnutoj gajbi
ispod trešnje koja cveta

Moje gaće su ružičaste
pamučne, s vrlo malo čipke
preko tuđa, iznošena majica

Pljusak niotkuda
moje bradavice izdajnički krute

Poljupci klize kao neprskane trešnje 
iz zapuštenog voćnjaka
za pola sata puna činija koštica



Milana Grbić, "Karma je veća kučka nego ja", PPM Enklava, 2023. 





podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Milana Grbić: Uspavana lepotica novog veka
Milana Grbić: Uspavana lepotica novog veka, esej-kritika

Autor: Milana Grbić

Milana Grbić: Oko nas more
Milana Grbić: Oko nas more, proza

Autor: Milana Grbić

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić