NIKUD DALEKO Nikud daleko Samo do sebe Kroz iskrenje u zelenilu I sjaj na prstenjaku Do bijelih pramenova Kroz plavetnilo duboko i gusto I dušebrižno Kao jesenski dan Iz kojeg teče zrelost I lagano umiranje Pa natrag Kroz gustiš Do čistine S rukama u kasnoj berbi I nogama na čekanju KUĆA Prozor za moju kuću našla sam na gomili smeća U dobrom je stanju Stakla su mu cijela i kroz njih će nebo Uvijek biti plavo I gusto Zelenilo će ulaziti na prednja vrata I prostirati se pod noge Brzorastućih sjemenki Grad je pun smetlišta. Možda na nekom nađem i zidove Koji poslije odlazaka Čuvaju toplinu U dvojbi sam trebaju li kući vrata Jer vukova i medvjeda nema A sve sitno i mršavo Provlači se ispod kućnog praga Krov će biti od materijala koji ne propuštaju štetna zračenja Bit će proziran Da mogu od zraka isplesti pletenicu Po njoj se popeti na nebo I kao sunce Izlaziti u svako doba Takav ću teško naći Ali ne odustajem Moja kuća bit će samoodrživa Potrošenu toplinu kože I svjetlo u očima Plaćat ću računima ljubavi i prijateljskog tapšanja PRIČA IZ KVARTA Stariji čovjek u odjeći Kojoj su popucale niti iz epohe život je lijep Okupio je oko sebe golubove Kao djed stado I poslužuje im prvi obrok Ostatke Božićne pšenice Mrvice sa stola Komade suhog kruha Koje zamjenski zubi Ne mogu samljeti. Na gozbu dođi i vrapci I poneka gradska vrana U gradovima ih je sve više Dovela ih je vjera u bolji život U blizini ljudi Stariji čovjek na radost bezdomnih Ptica Mačaka I pasa lutalica živi u vremenu Kada su stada Jata I familijarne zajednice Bili jedno ODBJEGLI BALON Sve mi je u balonu prva riječ pametnija od prvog koraka kukavičluk prve ljubavi odmetnuti glasovi djetinjarija sprešani u život prije škole spomenar i žličica majčinog mlijeka u kremi za mazanje promjena na ljubavnim riječima Šalica je prazna doručak se odgađa Čeka se potvrda zubi koji melju odgovore zapisane Na odbjeglom balonu
