LIJENA ŠETNJA Lijena šetnja; jesenji dan - padala je kiša nježna kao zvuk gitare a možda je to mekoća tople rosulje učinila, da se grad otvori preda mnom, kuće i parkovi pozdravljali su me i primali, malo uvrijeđeni, kao djeca poslije duga rastanka, primali su me ponovo poslije toliko godina, koreći me prijateljski, kao da govore: pa znaš valjda da mi ne možemo putovati, do koljena u zemlji, ovdje smo zauvijek, osuđeni na vjetar i snijeg, na rat, na Ruse i Nijemce - pričaj nam ο zemljama sretnim. S poljskog prevela: Marina Trumić Urednica: Ferida Duraković Povratak, Naklada ZORO, Sarajevo-Zagreb, 2006.
