USTAJANJE
Sad se odmaram poslije tri uskrsnuća
jučer sam, naime, umrla. smrt je nastupila u 11:48 za
jednim stolom na koji su mi poispadale sve riječi koje
sam imala: ja njihova samoproglašena i umišljena
gospodarica, gledala sam kako se razbijaju u one
glupe komade, dovoljno velike da povjeruješ kako
možeš zalijepiti stvari, a dovoljno male da znaš kako
pomoći zapravo nema. konobar ih je pomeo na
lopaticu, bez poslovične mrzovolje. možda je djelovao
i suosjećajno.
ja sam, dakle, umirala, a preko puta mene se dešavala
slična stvar. druga strana u sukobu umirala je drugim
stilom, sasipajući se iznutra. napolju se spremao
barem jedan rat, spajale su se dvije velike firme,
gospođa na balkonu u zgradi preko puta je birkala
uvehle cvjetove muškatli.
vrijeme je bilo jesenje, blago, a svjetlo od one
vrste koja se umiljava fotografima. dan je prijao
čak i starijim osobama, meteopatima i hroničnim
bolesnicima. nakon izvršenog umiranja pješke sam se
uputila kući.
dosta rano te večeri, već negdje oko sedam sati,
počelo se očekivati uskrsnuće. svjetina je polako
postajala nestrpljiva. pritisci su stizali sa raznih strana.
činilo se u jednom trenutku da moje ustajanje ima
neke veze s njihovim životima. dala sam sebi malo
vremena, očekujući da ću se i ovaj put podići rutinski.
na moje veliko iznenađenje,
staro dobro čudo je izostalo.
SCENA RASTANKA
brane mi te
bog vrač i vedro nebo
i otac i majka
i moj muž mi te brani
prijateljice
kolege na poslu
slučajni prolaznici
i žena što na semaforu
prodaje novine
brane mi te zgrade i ljudi
stabla
kućni ljubimci
izvedeni u šetnju
branim mi te ja
sama sebi
vikendom i radnim danom
samo te ponekad pustim
u onom kratkom trenu
između
laku noć okrenuta leđa padanje u san
iz mraka
na unutrašnjoj strani
mojih sklopljenih kapaka
nekoliko sekundi
crno-bijelog filma:
tvoje lice – krupno
pa srednji plan – kišni mantil
kakav nikad nisi imao
i onda samo tačka u totalu
odlaziš niz ulicu
a ja pogrešno vjerujem
da ovo nije scena rastanka
LJUBAVNI SASTANAK
imamo još jedno pražnjenje
ne znam koliko dugo
dobro sam je čula kako kaže –
imamo još jedno pražnjenje
govorila je iza staklenog zida, u slušalicu, koketno
obećala nekome da će požuriti koliko mogne
samo da završi posao
govorila je o malom tijelu moje majke
koje su napuštali posljednji atomi kisika
Priredila: Senka Marić
