Postojanje odgovora
Šta je to sklad? Tačno ispečen kukuruz kokičar
Koji na zubima ne ostavlja najlon
Plastenik za otrovane paprike
Koje šute o zdravlju
Podrum bez vlage
U kojem imaš svjetlo na dohvat ruke
Nadglas i ništa
hiljadu jutara šume popilo uzdah planine
pa danas nemaš ni zalogaj slobode
na leđa leglo pet i pedeset nepovrata
besmislenih i uskih poput vojničkih odora
otjerani svici
fotografija je umočena u staru otrcanu noć
ništa još, osim neba ne može da se osamostali
kazaljke lakiraju nokte i lijeno štampaju sate u oku nihiliste
Kilometar papira
makaze u raskoraku kidaju tango
a ti ozbiljnični robe ove zemlje
ti nečujan si poput igle koja pliva delfina na pamuku
mirišem ti krvave kanale u zjenama
ne znam ti boju
jer ne znam koliko često trljaš kapke
jesi li rođen od sna ili si porođen iz njega
kakva je tvoja genetička crta na nebu
topiš li kažiprstom pahulje snijega u ljetno jutro
zovem te
dođi mila nedođijo da ti kažem koliko ne postojim
Solnica
stihove prstohvatom uzimajte za svako parče kavade
duša je zaglibila na nepce
riječi često oceanski mirišu, daleko
gubimo se u ishrani
mi smo krug koji sam sebe srče umjesto supe
a na prsima nam se gušteri mrijeste
gušteri čije hipofize potapaju ravnotežu i kradu sunce
godinama postajemo riblje skliski i bolesni
a Ironija je teška bolest
ultravioletno lepršava
toliko sitna i otrovna i najgore
sva je današnja
Ne sol’te riječi!
Pred zimske ujede
spuralo se nebo a mjesec me kašikom mjesi
udara mi u rebra prah kukuruza
sve u šušnju jezdi
ovi sati mračni izbu mrve
pećina se gola izbočila
oh pokrijte me jesenske šušnji
nemam gdje oteći
osim skovati se s vjetrom
i pješke s lišćem niz ulice pobjeći
Svijet
Moskva već desetljećima ne zarezuje smokve
prošlost je kredom ispisana u sokaku koji je neonom obasjan
razdražljiv, ničije je utočište
novim pokoljenjima Sibir dopire cijevima u domove
svijet ne zarezuje duše
već ih razrezuje i votkama tovi
pijane ovce kolo vode
ključne kosti homosapiensa u upitnik se svijaju
omčama se udaljavamo od burne stvarnosti
tipka klavira udari svakih sat vremena bezveremenom
u kafani se upija strah jer napuštaš sve bez straha
omče se stežu ko nezrele japanke jabuke na jeziku
svijet mi je na jastuku
klackamo se
