STRANE
Almire, vaša prva zbirka od ukupno četiri, „Requiem za Kijevskog“, objavljena je još 2008. godine. Koliko se vaš glas mijenjao kroz skoro dvije decenije od debitantskog izdanja?
ALMIR KOLAR KIJEVSKI
Sasvim je prirodno da se u periodu, a prošlo je skoro dvije decenije od izlaska prve zbirke, mjenja način na koji razumjevamo umjetnost i način na koji kroz umjetnost razumjevamo sebe. Nezahvalno je uzeti ulogu sudije i dati objektivi sud o vlastitom glasu, ali vjerujem da se kroz četiri do sada objavljene zbirke napravio iskorak od onog prvotnog „otkrivanja svete istine“ do suptilne doze cinizma.
STRANE
Odakle dolazi inspiracija, ako je to prava riječ? Postoji li određen trenutak, mjesto ili iskustvo koji vas iznova pokreću?
ALMIR KOLAR KIJEVSKI
Platon je govorio o čuđenju kao jednom od izvora filozofije; prvom izvoru filozofije. Možda bi se na taj način moglo govoriti i o toj tako istrošenoj riječi: inspiracija. Neko instiktivno zastajanje pred neshvatljivim i pokušaj da se pronikne u njegovu pravu prirodu. Nespokojstvo koje je kulisa jednog takvog promišljanja kao pokretač.
STRANE
Pripadate generaciji koja je rat vidjela i doživjela s punom sviješću. Kako su ti događaji oblikovali vaš svjetonazor i književni izraz?
ALMIR KOLAR KIJEVSKI
Za generaciju kojoj pripadam kao da postoje tri faze u formiranju: barem se tako mogu posmatrati kroz tri slike iz vlastitog iskustva. Prva, (za tadašnje pionire u osnovnoj školi krajem osamdesetih), među posljednjim, ako ne i posljednje, takmičenje Titovim stazama revolucije; druga je rat (izbjeglištvo, oskudica) i uvođenje vjerskih pozdrava kroz daljnje školovanje; treća je poraće i tranzicija koja će, po svemu sudeći, trajati do nekog novog rata. Tema rata i pustoši koju rat iza sebe ostavlja doslovno je nezaobilazna i vjerovatno će tako biti i u budućnosti. To je naš usud. Prednost i prokletstvo.
STRANE
Kako vidite današnju pjesničku scenu u Bosni i Hercegovini i regiji? Postoji li novi talas autora koji vas inspiriše ili s kojima osjećate generacijsku povezanost?
ALMIR KOLAR KIJEVSKI
Postoje neka razmišljanja, da zbog nepostojanja jezičke barijere, Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, na izvjestan način, i čine jednu književnu scenu. Simbolički. Politike, naravno, misle drugačije, što je legitimno i demokratski. Živimo u vremenu demokratije. Sa druge strane, naša je generacijska povezanost u državama regije neminovnost i sve one čiji jezik razumijemo treba posmatrati kao dio jedne, južnobalkanske pjesničke scene.
STRANE
Možda griješim, ali djeluje mi da ste pjesnik koji ne učestvuje u književnom životu. Ovdje mislim na pjesničke susrete i festivale. Zašto je to tako, ako jeste?
ALMIR KOLAR KIJEVSKI
Za ovih dvadeset godina i četiri objavljene knjige, učestvovao sam jednom na Sarajevskim danima poezije, i jednom na književnom festivalu Na pola puta u Užicu.
Iskreno, nisam razmišljao niti vodio neku evidenciju ali Vaše pitanje me je podstaklo da se malo preispitam. Uistinu: imate pravo. Nisam protivnik niti pristalica književnih susreta i festivala, u najmanju ruku sam ravnodušan.
Mislim da je osnovni razlog tome što ja pripadam realnom sektoru. Kao što je općepoznato: radi se u smjenama, postoje „norme“ i zadaci koji se moraju ispuniti. Treba imati dovoljan broj radnih sati da bi se ostvarila mogućnost zarade. Stvari su krajnje jednostavne. Premalo vremena za odmor i za tzv „kulturno uzdizanje“. Oni koji su onemogućeni ne mogu učestvovati.
STRANE
Može li se graditi egzistencija na književnom radu ili je pisanje osuđeno na postojanje u nekoj vrsti unutarnjeg, gotovo privatnog svijeta, odvojenog od ekonomske stvarnosti?
ALMIR KOLAR KIJEVSKI
Kao što sam već pomenuo: radim u realnom sektoru cijeli život. Obični sam radnik i dijelim sudbinu običnog radnika, sa minimalnim zaradama i troškovima (podstanarskog) života. Ništa spektakularno. U krajnoj liniji to je izbor. U jednom od rijetkih razgovora sa novinarima prije sadam, osam godina, iznio sam jednu sarkastičnu primjedbu da se svijet dijeli na budžetske korisnike i radnike u realnom sektoru. U najširem značenju tih pojmova. Da je svijest, razmišljanje i poimanje u ta dva tabora različito i često suprostavljeno. (Kao što znamo političari/političarke i cijela njihova prateća bolumenta (savjetnika, agitatora, šaptača) su bužetski korisnici, tzv izdržavana lica). Umjetnost u tako podjeljenom svijetu (ako ga tako posmatramo) nam dolazi iz ta dva različita ambijenta i savim je logično koja će umjetnost imati kakav tretman i promociju. Pokušao sam da nađem neko rješenje i moje prisustvo u književnom životu je kroz stranicu almirkolar.com, gdje postoje izbori iz mojih do sada objavljenih zbirki, i kroz povremeno objavljivanje na Strane.ba. To je sve.
STRANE
Kakav je vaš stav prema bh. izdavaštvu?
ALMIR KOLAR KIJEVSKI
Izdavaštvo je odraz društva. U većoj ili manjoj mjeri. Neki će analitičar reći da je društvo siromašno, neuređeno, korumprano i besperspektivno. Izdavaštvo se bori i nastoji da opstane u jednoj tržišnoj u takmici u takvom okruženju. Imam utisak da osim jednog ili dva eteblirana izdavača, izdavaštvo životari.
STRANE
Šta je presudno za pjesnikovu autentičnost i trajnost? Talenat, rad ili životno iskustvo?
ALMIR KOLAR KIJEVSKI
U vašem pitanju ste naveli tri osnovne vrijednosti čijim kombinovanjem, u većoj ili manjoj mjeri, se uspjeva izreći vrijedan stih. To je ono „sveto trojstvo“, u čijem okviru cirkuliše lirika. Odanost ideji da naš duh natkriljuje ponor sunovrata nad kojim smo nadešeni.
STRANE
Za kraj, da li ćete i kada objaviti novu zbirku pjesama?
ALMIR KOLAR KIJEVSKI
U trenucima dok pišem ove odgovore djeca u Gazi pod čeličnom opsadom umiru od gladi. Pred licem demokratskog i naprednog svijeta. Čuvara veličanstvene budućnosti kojoj težimo i koji nas moćnom propagandnom i medijskom mašinerijom neprestanu ubjeđuju da je to sasvim normalno, da tako treba. Niko to ne sprječava i nikoga nema to da zaustavi od onih koji naizgled imaju moć. Svjedočimo genocidu uživo i to su činjenice, to je naš trenutni, civilazcijski zenit u 21 stoljeću. Izgleda nestvarno. Sa druge strane, koliko je važno i ima smisla pisanje poezije, ostaje veliko pitanje. Konkretno: odnedavno imam završen rukopis, i da li ću, i kako, i kada uspjeti da ga objavim, i meni predstavlja veliku nepoznanicu. Nadam se da će, u nekom obliku, jednom ugledati svjetlo dana.
