ARHANĐELI:
U rojevima stropoštaju ih s neba
da oštrim krilima sjeckaju nam
šije
BRIDI:
Isčezavaju prve pa u izvršnosti kraja
ne znaš gdje završavaš ti, a gdje počinje
zemlja
CVJETOVI:
Ne rastu iz nas, tek ponekad šnalica
ili mrtvi osmiješak u mirisnu se čašku
saspu
ČOVJEK:
Baci te u ilovačno stanište
i nogom sabija da opet ne poprimiš mu
oblik
ĆUD:
Obriše krvaran nož o butine,
poslije na njih posjedne dijete i mrsi mu
kosice
DJECA:
Mlado meso što žderu ga vojnici,
kosti bacaju crvljivim
statistikama
DŽEHENEM I DŽENET:
U vrela ljetna popodneva truli znoj rasapa,
iznad poje vesela nebeska
prostranstva
EKONOMIJA:
Kad hrpu tijela dijele na dvije jame
i u dijeljenju otkinu mrtvo ti
stopalo
FORMA:
Ime (ime oca) Prezime,
sunovraća te u grobnička
ulegnuća
GRADOVI:
Ulice i stanovi za mrtvace,
svuda ore njihov se
smijeh
HROPTAJ:
Posljednje što čuješ od sebe
prije nego nestanak izobrazi ti
duplje
ISČEZNUĆE:
Prvo ti odnesu kosu i popiju oči,
onda strpljivo svode te na
kosti
JAUK:
Poziv rastakavcima na gozbu,
utočište u nestajućem
glasu
KUĆE:
Sa svih strana sabijene zemljom
slute premještaj u nebeske
kule
LOMOVI:
Krckanje kostiju o druge
izvana čini se da štuckaju u zemlji
začeća smrti
LJEPOTA:
Radilice što dolaze i izjedaju tebe,
harmonija kosmosa motanog u
ćebe
MILOST
Od kad se smjehovito zublje
u redenike preuredilo, ne tražiš je
više
NADGROBNICA:
Mrka, uglačana ogledala za djecu
konkavnost gnijezda svinutih u
truhloti
NJEŽNOST:
Kako crvi upužu u tebe
i miluju ranu ti od
metka
OTKOP:
Tamo nađeš nekog svog i
grabljolikim rukama razgrćeš mu tmine
s mrtvila
PAMĆENJE:
Dokaz da si nekada bio živ
u mrtvilu plamti celularno
uskrsnuće
RUKA:
Oruđe smrti u kom počiva
posvemašnja i prokrvljena
ljepota
SUNCE:
Ljeti uzbuja nam rasap,
zimi iskosa raspadljivost tek
draška
ŠKOLE:
Predvorja jama,
u njima uči se slobodina
izlišnost
TIJELO:
Đubrište zemljino i tvoj konac,
iz njegova smrada čudesni oblici
niču
UMRLI:
Ostaju na zemlji nakon tebe,
u prividima daha za kostima ti
tragaju
VRISCI:
Grudi povraćene vani
niz ždrijela od
straha
ZEMLJA:
U nju te utruhljuju u množini
dok zvonkim lopatama razgrću ti
uzglavlje
ŽUDNJA:
Za jutrom, listom ili pticom,
za osmjehom satrvenim u plač što ostao je
iza
