**
Pokušao sam naći jedan film na netu, al nije ga bilo jer film je nov, kratki, hrvatski pa sam onda povukao neke veze, zvao prijatelja koji me uputio na neke druge koji su me dalje uputili da bi napokon došao u vezu s jednom kućom koja film ima i nema problema dat će mi ga, ali sad odmah ne mogu pa nek zovem sutra. Zovem sutra, preksutra, ali i dalje su u nekim poslima i pita mene ta djevojka konačno zašto mi film treba, a ja sa sramom odgovorim da mi film treba da ga pogledam.
**
Zatvorim oči i iznenadim se mraku.
**
Nekad u noći duboko iz šume dopiru vriskovi koje je teško identificirati. Nešto između vuka, ježa i Hane Kšiževske. Kad mi Zlatarina nije tu zagonetka se udvostruči, a prijetnja obezvrijedi.
**
Baba gleda TV, zove me. Dođi vidit ministrante kako su svi debeli, glave in se zaokružile ko balote, samo jedan mršav.
**
Minutu prije nego će autobus krenuti ulazi čovjek bez ikakve prtljage, bez i najmanje torbice zviždi neku melodiju, sretan ko u crtanom filmu. Iako ima samo nekoliko ljudi u busu, dugo bira gdje da se smjesti pa sjedne iza mene i počinje mi pričati. Sve ga je krenulo u životu. Uplatio je 200 kn na kladionici i dobio 9 tisuća. Zadnji par mu je bio Argentina – Nizozemska, kladio se da neće pasti ni jedan gol, posljednjih 20 minuta od nervoze nije mogao ni gledati. Jutros je žurio da stigne na bus i evo uspio stići u zadnji čas i to baš na ovaj najjeftiniji. Popodne mora biti u Zagrebu da kupi auto koji je već dugo htio kupiti i sad napokon može. Da sve bude bolje, čovjek mu još spustio cijenu. Opisuje mi redom svaki pojedini dio, sve radi, sve štima, jedini je problem šta auto ne može upalit. Ali riješit će i to nekako, ima već ideju, zna u čemu je stvar.
**
Kad idem sam na pauzu volim sjesti u McDonald’s. Lijepa mjesta volim dijelit s drugima.
**
Prvi instrument koji sam dobio (zapravo, posudili smo ga od Vesne) bila je melodika. Trebala mi je za glazbeni. Tata je uzeo melodiku i sasvim ozbiljno puhnuo pet puta dva ista tona: tn-tn!tn-tn-tn! A zatim mi objasnio: Ju-go!pla-sti-ka!
**
U Bogomolju predvečer zavlada apsolutna tišina. Stari susjed prije nego ode spavati upali radio.
**
Djevojčica priđe blagajnici i uperi čarobni štapić, kaže: Pretvori se u balerinu!
**
U zaboravljenom selu, zaboravljeno groblje. Kome da se bude mrtav?
**
Označim komad teksta pa ga malo nosam po ekranu i pustim.
**
U kući gdje je napisan prvi dio Isušene kaljuže prodaju skupe gumene čizme. Pitao sam je li imaju neke za kaljužu i rekli su da imaju – s krznenim uloškom i nepropusnom membranom.
**
Došla mi sestra u Zagreb, pijemo pivo u Tkalčićevoj. Priđe nam Ciganka s djetetom u naručju i pita para. Sporo vadimo sitniš, a ona ovako govori: Bog vam dao svako zdravlje! Rodit će ti dete zdravo! Sina će ti rodit! … Bit će isti ti!
**
U jednoj sceni u filmu pili smo vodu s potoka. Sutradan smo otkrili da je voda otrovna, jer smo povraćali i srali pod temperaturom cijeli dan. Mogao je potok biti i sasvim otrovan pa bi film nedvojbeno više vrijedio, ali bio je takav kakav je – slabo otrovan potok.
**
Na noćnom piciginu mladići se namirišu lošim parfemima. U parfeme se posebno ne razumijem pa loše kažem u moralnom smislu: ko ste vi da mirišete pokraj mora?
**
Priča mi mali Maks svoj san. Dođe iz svemira neka siva tama pa krene prekrivati zemlju i uništavati sve pred sobom; jedino ostane Đurđevac. A onda prekrije i Đurđevac i sve nestane.
