MOJI BOROVI
Zasadio sam na hiljade borova
Akcijaškog ljeta na Petrovoj gori,
Još čujem pjesmu brigadirskih zborova,
Pucketanje logorske vatre kad razgori.
Mahao budakom nažuljenih šaka
U ime partizanske slave junačke,
Al više od znanih marksističkih žvaka
Mamio me sjaj udarničke značke.
Ako li negdje na Petrovoj gori
Još raste poneki od tih borova
S trideset ljeta zbijenih u kori,
Njegova sjena pružila bi mi hlad.
Kad sve saberem, to mi je najdraži sȃd,
Ovo potonje sad je poput korova.
ISILOVCI I IBLISOVCI
Nije njima do Adonaja
Već do Njegovog praznog Trona,
Da zasjednu poput Ašmodaja
Kada prevari Solomona.
Duše tlačenih sad su bombe
Dok svoj Zakon tuđom krvlju pišu;
Srebro Lune sakriše u nišu
Usred mračne drevne katakombe.
Od revanja bradatog žreca
Svako malo spopadnu me žmarci;
Pred Gospodarom tek smo djeca,
Ne dični muževi ni muškarci.
NOĆ VJEŠTICA NA MEJTAŠU
U plavoj balskoj haljini, raspuštene kose,
Čula je topot kopita, vranca u galopu;
Kraj taksija dojaha vitez u sjajnom oklopu
Sa sabljom o pasu kakvu janjičari nose.
Ko Mikelanđelov David na novom postamentu
Kom predugačke ruke sad sasvim pristale su –
Jer taj je pisao na svojoj koži i svom mesu
A ne na kavom papirusu, ni na pergamentu;
Ponudi joj da se popne na konja iza njega
Jer imaše pogled one čuvene krasotice
Što iščeze kao žrtva vilinske otmice
U davna vremena, sa istog ovog brijega.
Ona priđe i prstima dotače uzengiju:
“Možda drugi put; sad žurim na modnu reviju.”
DJEVOJKA SA BERBEROVE GRAFIKE
Kao jezik Kalimahov u živim jezicima
Neprevodivo ti je lice u znanim licima;
Gledaš me sa zida ko Izida il Arijadna
Ako li skreneš pogled, tek si uzvišeno jadna.
Dok Tezej pred bitku prebire molitve Strahu
Ti razmračuješ pepeo pepelu i prah prahu.
Iz nedogođene prošlosti na početku svijeta
Vidim se tvojim očima ko s nekog ahireta;
Otamo u mom biću više nema ograda
No sam i kmet i vinograd i gazda vinograda.
Iz djevičanske prošlosti na početku vremena
Ja sam taj grad što pozira pred kamerom CNN-a.
